U Njemačkoj su u rujnu održani izbori u tri savezne pokrajine. S nestrpljenjem se očekivalo da posluže i kao pokazatelj političkog raspoloženja na nacionalnoj, saveznoj razini.

Rezultati su bili poražavajući, osobito za Kršćansko-demokratsku uniju (CDU), stranku kancelara Friedricha Merza. U Saskoj-Anhaltu broj glasova za CDU prepolovljen je i stranka je izgubila vlast, baš kao i u gradu-pokrajini Berlinu. U Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju ta stranka nije čak ni prešla izborni prag i neće imati zastupnika u parlamentu, što je slučaj bez presedana u poslijeratnoj povijesti.

Kancelar, koji je i prije toga bio nepopularan, nakon izbora uživa još manje povjerenja, a koalicijska vlada koju predvodi, a čine je Unija CDU/CSU i Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), također dobiva loše ocjene javnosti. Samo svaki deseti Nijemac zadovoljan je njezinim radom, a isto toliko njih pozitivno ocjenjuje učinak kancelara. Oba podatka predstavljaju povijesni minimum. Čak i među glasačima CDU-a samo je 40 posto i dalje zadovoljno Friedrichom Merzom.

Ti podaci potječu iz najnovijeg istraživanja javnog servisa ARD-a Deutschlandtrend, za koje je institut Infratest Dimap od 28. do 30. rujna anketirao reprezentativan uzorak od 1303 građana Njemačke s pravom glasa.

AfD na čelu, CDU na 20 posto

Stranka Alternativa za Njemačku (AfD), koja sadrži elemente desnog ekstremizma, nastavlja profitirati od tog nezadovoljstva.

Kad bi se sada održali izbori za Bundestag, demokršćani (CDU/CSU) osvojili bi samo 20 posto glasova. To je jedan od njihovih najnižih rezultata u povijesti. Socijaldemokrati (SPD) stagniraju na 13 posto. Prema tome, tri vladajuće stranke ne bi uspjele osvojiti ni trećinu glasova, što znači da više ne bi imale parlamentarnu većinu.

AfD bi ostao najjača politička snaga s 27 posto. Zeleni su blago napredovali, dosegnuvši 16 posto (+1), dok je stranka Ljevica zabilježila pad za isti postotak, spustivši se na 11 posto. Liberali (FDP) i dalje stagniraju na četiri posto, što znači da opet ne bi ušli u Bundestag. Bio bi to saziv parlamenta u kojem bi stvaranje većine predstavljalo iznimno težak, gotovo nemoguć zadatak.

Između straha od umjetne inteligencije i zabrinutosti zbog Trumpa

Aktualni izazovi i krize, kao i politički odgovori na njih, i dalje izazivaju znatnu neizvjesnost: dvije trećine Nijemaca strahuje da bi ljudi mogli izgubiti kontrolu nad umjetnom inteligencijom, a isto toliko njih brine zbog utjecaja politike američkog predsjednika Donalda Trumpa na Njemačku. Šest od deset građana zabrinuto je zbog klimatskih promjena, dok dobra polovina strahuje da bi Rusija mogla napasti druge europske zemlje. Otprilike svaki drugi Nijemac strahuje da u budućnosti neće moći održati sadašnji životni standard. Sličan broj ljudi zabrinut je zbog useljavanja u Njemačku.

Ipak, daleko najveću zabrinutost među Nijemcima izaziva nesposobnost političkih stranaka da pronađu zajedničke odgovore na ključna politička pitanja. Sveukupno gledano, trenutačna situacija u Njemačkoj samo jednoj od osam osoba daje razlog za optimizam, dok je za gotovo devet desetina njih izvor zabrinutosti.

Socijalne reforme: potreba za pravednošću

Nepovjerenje je posebno izraženo kad je riječ o jednom od glavnih projekata aktualne njemačke vlade, planiranim socijalnim reformama. Njemačka je nacija koja ubrzano stari. Radna snaga, čiji se broj smanjuje, mora financirati sve veći broj umirovljenika. Taj proces starenja istodobno opterećuje i zdravstveni sustav. Od 2015. godine broj ljudi kojima je potrebna dugotrajna njega porastao je s oko 2,8 milijuna na približno 6,5 milijuna, a ta brojka nastavlja rasti.

Prema istraživanju ARD-a, samo svaki šesti glasač vjeruje da će savezna njemačka vlada uspjeti sustave socijalne sigurnosti pripremiti za budućnost. Zanimljivo je da građani pokazuju spremnost sami snositi dio troškova: njih gotovo polovina radije bi prihvatila veće doprinose za socijalno osiguranje nego se suočiti sa smanjenjem socijalnih davanja.

Veliki problem za vladu predstavlja uočena proturječnost u njezinim vlastitim obećanjima: tri četvrtine građana vidi mjere reforme o kojima se raspravlja kao jasno odstupanje od ranijih obećanja koalicije o financijskom rasterećenju. Ipak, situacija nije beznadna, čak je polovina javnosti spremna prihvatiti mjere štednje, pod uvjetom da se potreba za njima obrazloži na razumljiv način. Još je važnija, međutim, percepcija pravednosti: šest od deset ispitanika podupire postupno smanjenje primanja ovisno o financijskim mogućnostima, čak i ako to podrazumijeva veći teret za one s višim plaćama. Poruka kreatorima politika jasna je: reforme zahtijevaju objašnjenje i društvenu uravnoteženost, u suprotnom neće biti prihvaćene u javnosti.