14-godišnja Lisa priznaje da je u jednom parku fizički napala jednu staricu. Jedan student je iz sveučilišne knjižnice ukrao knjigu. A jedan službenik priznaje da je "jučer cijeli dan na poslu plandovao". Sve ove ispovjedi mogu se pronaći na internetskim stranicama koje služe ničem drugom nego "online ispovijedanju". No ono "pravo" ispovijedanje u crkvi ova vrsta čišćenja savjesti ne može zamijeniti. Barem ne što se teologa tiče.

Fizička prisutnost važna

Većinu "online ispovjedi" je već na prvi pogled moguće svrstati pod kategoriju "fikcija" ali većina ide u smjeru "seksualne fantazije". Ipak, mnoga osobna svjedočanstva su toliko puna detalja i emotivnih trenutaka da se zaista stječe dojam da se radi o pravoj osobi kojoj je stalo do prisnog razgovora i - ispovjedi. No prave crkvene ispovjedi nema na internetu nego još uvijek samo u crkvi.

Iako na internetu postoji jedna od najvažnijih elemenata ispovjedi, anonimnost, prema poimanjima kršćanskih crkava je ova vrsta ispovjedi kao jednog od sedam svetih sakramenata - nemoguća. "Na internetu nema sakramenata", tako stoji u vatikanskom dokumentu "Crkva i internet" iz 2002. "Virtualna realnost nije zamjena za stvarnu prisutnost Isus Krista u euharistiji", stoji u vatikanskom dokumentu.

Dakle isto tako kao što je prilikom pričesti Isus Krist "realno prisutan", tako je prilikom ispovjedi, osim anonimnosti koju pruža kako internet tako i ispovjedaonica, ipak nužan "stvaran susret" između svećenika i vjernika. "I to ne samo u duhovnom nego i u fizičkom smislu", objašnjava Bernd Hagenkord, voditelj njemačke redakcije pri Radio Vatikanu. Hagenkord je kao blogger svakodnevno prisutan i u području koje se nalazi između vjere i modernih medija.

Ispovijest ostaje u analognom svijetu

Njegov kolega Sven Waske, koji vodi internetsku redakciju Njemačke protestantske crkve (EKD) nije u potpunosti siguran kako definirati realnost potrebnu za ispovijed. Za protestante, osobna ispovijest ne igra toliku ulogu kao kod katolika i ne ubraja se među sveta otajstva (sakramente). Utoliko onda i tjelesna prisutnost prilikom čina ispovjedi nije tako nužna. Sven Waske smatra da do "stvarnog susreta" može doći i u virtualnom svijetu npr. tijekom chata sa svećenikom kroz online dušobrižničku službu kakve već postoje. "Obzirom da se mi i u internetu susrećemo sa stvarnim životom, tako bi prilikom tih susreta i ispovijed trebala biti moguća", kaže Waske.

Prvi korak ka internetskoj ispovijesti Vatikan je već učinio. Preko papinskog Twittera pa sve do aplikacija poput one koja se zove "Confession" (ispovijed). Ona doduše ne zamjenjuje pravu ispovijed u crkvi ali zato služi kao neka vrsta "podsjetnika" na počinjene grijehove. No pravi susret sa dušobrižnikom i primanje otajstva još uvijek je stvar "analognog" svijeta.