U napuštenoj zgradi u palestinskom izbjegličkom logoru Šuafat u istočnom Jeruzalemu pod je prekriven upotrijebljenim iglama. Skupine muškaraca, podijeljeni po starosnoj dobi, ugrijavaju heroin u žlicama iznad malih plinskih plamenika. Neki već ubrizgavaju heroin.

Zona bez zakona

Mo* nas vodi po zgradi. Njemu je gotovo trideset i drogu uzima od svojih tinejdžerskih dana. Sada je "clean" kako kaže. No sudeći po nervoznim tikovima i maničnim pogledima, čini se da baš i ne govori istinu. "Ujutro se djeca okupljaju u zgradi kako bi uzela dnevnu dozu", govori Mo. Kada ga se upita zašto se to događa, Mo objašnjava: "Ovdje ionako nemaju što drugo raditi. Ovdje nema igrališta i ne nude se nikakve druge aktivnosti", kaže on.

Palestinski izbjeglički logor Šuafat pao je pod nadležnost Izraela nakon, međunarodno nepriznate, aneksije cjelokupnog područja Jeruzalema 1967. Žitelji logora nisu državljani Izraela ali imaju pristup samom gradu. Jeruzalemski Palestinci plaćaju poreze i uživaju izraelsku državnu zdravstvenu zaštitu i socijalne povlastice.

No kroz desetljeća, izbjeglički logor Šuafat je prerastao u pravi mali grad. Nadograđivane su kuće, naselje je munjevito raslo. No s porastom broja stanovnika, rasli su i problemi. Šuafat je zidom odvojen od ostatka grada, izlazak i ulazak je moguć samo na vojnim prijelazima. Naselje isto tako nije komunalno integrirano u grad, tj. odvoz smeća ne funkcionira, a i o infrastrukturi se ne brine nitko. Šuafat je tako postao oaza bezakonja: izraelska policija intervenira jedino ako je u pitanju sigurnost Izraela, a palestinska policija na ovom području nema jurisdikciju.

Sve mlađi i mlađi

Rezultat ovog zakonskog vakuuma je tragičan. Tamer Zakak, direktor Caritasovog savjetničkog centra smještenog nekoliko kilometara južnije u Starom gradu Jeruzalema, iznosi alarmantne brojke. „Na području Istočnog Jeruzalema preko 5.000 djece u starosnoj dobi između 12 i 17 godina je ovisno o drogama“, kaže Zakak. On primjećuje i trend po kojem su ovisnici sve mlađi i mlađi. “Prije smo se bavili šesnaestogodišnjacima i starijim tinejdžerima. Sada su naš cilj 13- i 14-godišnji ovisnici. Najnoviji štićenik je jedan 13-godišnji beskućnik ovisan o ecstasyju i marihuani. Ovisnička “karijera” nerijetko počinje već s devet godina. Posebno opasne su nove vrste jeftinih droga poput sintetičke marihuane koje u pravilu sadrže opasne kemikalije koje uzrokuju psihičke poremećaje i čine brže ovisnim. “Sljedeći stupanj je heroin”, kaže Zakak. Za razliku od susjednog Libanona ili Egipta, Palestina nema tradiciju trgovine drogom. Heroin se prije nekoliko desetljeća pojavio u Istočnom Jeruzalemu i proširio poput kuge. Tomu naravno pomaže i ignorancija izraelskih vlasti koje problem s narkoticima među Palestincima, toliko dugo dok se ne tiče sigurnosnih pitanja, ne zanima.

Djeca pate više od svih

Zakak je uvjeren da napeta politička situacija oko podjele Jeruzalema pospješuje krizu s drogama. U sukobima s izraelskim vlastima mnogi mladi Palestinci završavaju u zatvoru. To ujedno znači i prekid školovanja i socijalni pad. Prema informacijama nevladinih organizacija 36 posto djece u Istočnom Jeruzalemu ne završi osnovno 12-godišnje školovanje. “Nemire u gradu prvo na svojoj koži osjete djeca”, kaže Olivia Watson iz NVO-a Međunarodna obrana djece.

To se najbolje osjeti unutar samog logora Šuafat. Caritasov radnik Alae Karub govori s ovisnicima. Jedan 50-godišnji ovisnik svjedoči o tomu da je droge počeo uzimati kad mu je bilo samo devet godina. Jedan drugi dvadesetak godina mlađi kaže da je i on počeo u istim godinama. Obojica frustracije i bezizlaznu situaciju u logoru navode kao razloge ovisnosti.

*Ime promijenjeno