Nešto južno od milijunske metropole Berlina nalazi se Beelitz. Gradić od oko 12.000 stanovnika za kojeg se ne bi ni znalo da nema jedne namirnice: bijele šparoge. Ovisno o vremenskim prilikama Berlin već i prije Uskrsa preplave štandovi na kojima se prodaju šparoge iz okolice Beelitza.

Grad šparoga

Grad, kojem i sam toponim sugerira da je, kao i većina naselja u ovom dijelu Njemačke, prvobitno bio slavensko naselje, se ponosi svojim proizvodom. Internetska stranica gradića kaže kako se radi o „gradu šparoga". Ljubav prema ovom povrću seže do samog političkog vrha. „Ja jedem šparoge svaki dan. Otkako sam gradonačelnik sam nabacio koju kilu ali to je tako kad ste gradonačelnik jednog poljoprivrednog grada", kaže gradonačelnik Beelitza Bernhard Knuth.

Zapravo od same šparoge gradonačelniku sigurno nije narastao trbuh. One same gotovo da i nemaju kalorija. „Opasno" je ono s čim se šparoge obično konzumiraju: tradicionalno uz šunku i kuhani krumpir ili skuplja varijanta uz steak ili bečki odrezak. No glavni uzročnik povećanja tjelesna mase gradonačelnika Knutha je maslac. Nijemci naime šparoge ne mogu zamisliti bez velike količina maslaca: bilo u jednostavnom otopljenom stanju ili u raznim varijantama umaka od kojih je najpoznatiji holandski umak.

Povijest vezana uz šparogu

Ako vinske regije imaju svoje kraljice, zašto to ne bi imala i prijestolnica šparoga. Ove godine Kristin Reich nosi krunu (na naslovnoj slici desno). No biti kraljica šparoga ne znači samo pokazivati se na festivalima i veselicama u čast ovog povrća. „Radi se o tome da sam ja predstavnica šparoge. Ljudi ne znaju baš mnogo o ovom povrću i ja im moram objašnjavati a kakvoj biljci se radi", objašnjava Reich.

A i povijest Beelitza je povezana s ovom biljkom. Ne oduvijek nego od sredine 19. stoljća a uspon šparoge je vezan uz stanovitog Carl Friedrich Wilhelm Hermanna koji je po zanimanju bio staklar i poljoprivrednik. On je donio prvu šparogu u Beelitz a zbog onog što se kasnije razvilo od te prve šparoge, grad mu je podigao i spomenik. Usponu šparoge kumovalo je i uzgoju ove biljke pogodno pjeskovito brandenburško tlo.

Beelitz se može pohvaliti i muzejom šparoga. Ovdje se može saznati da je do Drugog svjetskog rata šparoga iz Beelitza, osim u obližnji Berlin, zračnim putem dolazila i na tanjure skandinavskih sladokusaca. Vlasti su s početkom Drugog svjetskog rata zabranile uzgoj šparoga jer ovo povrće nije dovoljno hranjivo tako da se poljoprivredno zemljište koristilo za neke druge hranjivije vrste povrća. Slična politika je nastavljena i za vrijeme DDR-a kada se šparoga uzgajala samo za osobne potrebe.

Uspon šparoge nakon pada Zida

Nakon pada zida ponovno se zaigralo na kartu šparoga i blizine milijunskog Berlina. Za površine na kojima se uzgajalo ovo osjetljivo povrće se nije plaćao porez. 2018. Europska unije je šparogu iz Beelitza zaštitila kao „brend". Sada nema sumnje: šparoga iz Beelitza je najbolja. „Bio je to dug put za poljoprivrednike ali sada smo na cilju. Ponosni smo da imamo zaštićenu šparogu", kaže ponosno gradonačelnik Knuth.

No teško je da će se o ostalim područjima Njemačke gdje se šparoga intenzivno uzgaja, poput Bavarske ili Porajnja, složiti s ovom tvrdnjom. Zbog sve pojačane želje kupaca da kupuju voće i povrće iz okolice, konzumacija šparoge se uglavnom ograničava na lokalne vrste. Tako da je specijalitet iz Beelitza uglavnom rezerviran za građane Berlina. Konzumacija šparoga iz drugih dijelova Njemačke, ili, bože sačuvaj,iz drugih zemalja, smatra se svetogrđem. U Njemačkoj sezona šparoga tradicionalno završava 24. lipnja, na dan Sv. Ivana. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android