Treperava snimka načinjena mobilnim telefonom jednog preživjelog, nakon što su ruske trupe napustile Buču: on broji četiri, pet, šest tijela dok hoda Jablonskom ulicom. „Ovo je zaista put smrti", kaže. Film New York Timesa počinje upravom ovom scenom.

Prema ukrajinskim izvorima, više od 460 tijela pronađeno je u predgrađu Kijeva nakon povlačenja ruske vojske. Zločini nad civilnim stanovništvom izazvali su zgražanje širom svijeta. Rusija je negirala odgovornost za zločine i tvrdila da su snimke mrtvih tijela lažne.

U Buču je nakon povlačenja Rusa došla i Yousur Al-Hlou, novinarka New York Timesa: „Iste večeri smo razgovarali s našim urednicima u New Yorku i zajedno odlučili da ostanemo duže jer nam je trebalo više vremena kako bismo to istražili na licu mjesta." Naime, kako je pojasnila: „Htjeli smo saznati tko su ti ljudi čija tijela tjednima leže na ulici. Što im se dogodilo? I tko ih je ubio?"

Izjave svjedoka i snimke dronom

To je bio početak osmomjesečne istrage. Zajedno s drugim kolegama ova novinarka je razgovarala s preživjelima i dokumentirala njihove izjave. Urednici u New Yorku i Washingtonu pregledali su snimke nadzornih kamera u Buči i dronova ukrajinske vojske te analizirali vladine dokumente.

„Uspjeli smo identificirati konkretnu pukovniju", kaže Al-Hlou. Njen tim ima video snimke vojnika koji su više puta počinili ubojstva. „Dakle možemo reći: ne samo da mislimo da je to vjerojatno, već́ imamo dokaze da je određena postrojba i to – 234. zračno-desantna divizija – zapravo odgovorna za ova ubojstva koja smo istraživali duž Jablonske ulice."

Vojnici su koristili mobilne telefone žrtava

Iako su vojnici očigledno pokušali sakriti oznake na svojim vozilima, oni se djelomično svejedno mogu prepoznati na snimkama nadzornih kamera. Vojnici su za sobom ostavili i neke dokumente. Oni su preko radio veze razgovarali s nadređenima koristeći pseudonime koji ukazuju baš na tu postrojbu – i da su zločini počinjeni sustavno i naređeni od strane zapovjedništva.

„Ali poseban dio našeg rada su telefonski protokoli vojnika", kaže novinarka. Koristeći ih njen tim je uspio dokazati da su mobilne telefone šest civilnih žrtava koristili ruski vojnici. "Uspjeli smo identificirati ove vojnike, a zatim smo pronašli dokaze na internetu da oni pripadaju ovoj postrojbi: objave na društvenim mrežama, fotografije bedževa ili zastava."

„Iako ne možemo reći da su baš ovi vojnici počinili ubojstva, oni su imali u svom posjedu telefone žrtava nekoliko sati nakon što su ti ljudi ubijeni i bili su blizu mjesta zločina", kaže američka novinarka.

„Nepobitni dokazi"

Sasvim je moguće da ova otkrića mogu dati važan doprinos međunarodnim istragama o ratnim zločinima u Ukrajini. Tim prije što su novinari po prvi put uspjeli identificirati konkretnu pukovniju i pojedine vojnike. "Nećemo podizati tužbu niti iznositi dokaze na sud. Mi smo novinari", pojašnjava Al-Hlou.

No ona se nada da će netko tko je zainteresiran koristiti njen materijal. „Moja obitelj je sirijsko-američka. Rat u Siriji se smatra prvim ratom dokumentiranim na društvenim mrežama. Ne možemo više ni kao društvo ni kao svijet reći: nismo znali za to. To se odnosi i na rat u Ukrajini." Američka novinarka ističe da je sve dokumentirano: „Objavili smo nepobitne dokaze s našom pričom. Ove informacije su dostupne svima koji ih žele koristiti za neke više ciljeve."

ss/tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu