Istrajavanje u Donbasu: „Ako odustanemo, ništa neće ostati"
19. travnja 2026
Dok Rusija skoro u potpunosti kontrolira ukrajinsku oblast Luhansk, oko 18 posto regije Donjeck još nije pod ruskom kontrolom, izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov 12. travnja. Međutim, ruska vojska nastavlja napredovati. Njezina trenutna ofenziva prvenstveno je usmjerena na grad Kostjantinivka. Zauzimanje tog grada otvorilo bi Rusima put ka posljednjim većim gradovima te regije – Kramatorsku i Slovjansku.
„Kostjantinivka kao trn u oku"
Na rubovima Kostjantinivke već dolazi do borbi, kazao je za DW zapovjednik jedne ukrajinske jedinice pod imenom „Lis“ (Lisica). Prema njegovim riječima, nekim ruskim jedinicama pošlo je za rukom da, zaklonjene maglom, iz okolnih šuma prodru u grad. „Oni ispituju cijelu liniju fronte i traže mjesta gdje se mogu uvući ili napraviti proboj u obrambenoj liniji", objašnjava Lis. „Vjerojatno će, nakon niza napada koje trenutno promatramo, izabrati određeni dio fronte i na njega usmjeriti pritisak. To je njihova uobičajena taktika još od prošle godine.“
Prema riječima Lisa, Kostjantinivka je za rusku vojsku „trn u oku“. „Dok tu ne probiju liniju, ne mogu dalje. Urbano područje Kostjantinivka, Druškivka, Kramatorsk i Slovjansk praktično je jedan veliki grad“, objašnjava on i upozorava da bi, ukoliko Rusi tamo prodru, bilo vrlo teško zaustaviti ih.
Povlačenje kao dio mirovnih pregovora
Rusija ne pokušava preuzeti kontrolu nad cijelom regijom samo vojnim sredstvima. I tijekom dosadašnjih mirovnih pregovora Moskva je tražila povlačenje ukrajinske vojske iz cijelog Donbasa, odnosno iz oblasti Luhansk i Donjeck.
Kijev odbacuje taj zahtjev. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski strahuje da bi Rusija, nakon povlačenja ukrajinske vojske, mogla to područje iskoristiti kao polaznu točku za napade na druge regije. Prema njegovim riječima, u tom području postoje „snažne obrambene i utvrđene linije“. Čak i u ratnim uvjetima tamo i dalje živi oko 200.000 ljudi.
„Kako se u pregovorima možete odreći teritorija za kojeg su tisuće naših ljudi dale živote? To ne dolazi u obzir“, ogorčeno kaže Ruslan, zapovjednik minobacačke jedinice jedne brigade koja brani položaje na ulazu u Kostjantinivku.
„To je grad u kojem i dalje žive naši građani. Mora se braniti“, naglašava i načelnik stožera bataljuna Eduard. „Ako ga tek tako napustimo, od Donjecke oblasti uskoro neće ostati ništa. Ako padne Kostjantinivka, sljedeći cilj bit će Kramatorsk.“
Civili između opasnosti i evakuacije
Nije jasno koliko civila se još nalazi u Kostjantinivki koja je nekada imala 70.000 stanovnika. Evakuacija je moguća samo pješice, putem koji je prekriven teško oštećenom mrežom – zaštitom od ruskih napada dronovima. „Kada sam napuštao Kostjantinivku i skrivao se po kućama, u tri kuće sam pronašao mrtve civile“, priča zapovjednik jedne streljačke brigade za DW. „Ne razumijem ljude koji ostaju. Zašto ne odu?“
I u obližnjoj Druškivki i dalje ima stanovnika. Ujutro, dok idemo s ukrajinskim vojnicima, srećemo mnoge ljude na putu ka poslu – uglavnom zaposlene u komunalnim službama.
„Život u gradu je zastrašujući“, kratko kaže žena po imenu Ninel. „Ali gdje da idem? Ionako mi nije ostalo još puno vremena", dodaje stariji muškarac po imenu Vitalij.
Teška situacija u Kramatorsku i Slovjansku
Kako rat traje, sve više se mijenja i izgled Kramatorska. Iako grad još nije direktno na liniji fronte, razaranja se gotovo svakodnevno povećavaju. Samo 29. ožujka ruska vojska napala je grad s više zrakoplovnih bombi. Poginule su tri osobe, među njima i trinaestogodišnji dječak.
Jedna od bombi pala je u stambeno naselje koje je već sedmi put pogođeno. Ljudi koji tamo pokušavaju srediti svoje stanove djeluju iznenađujuće smireno. „Spakirat ćemo stvari“, kaže Olena, gledajući kroz prozor bez stakla. Ako se policijski sat, koji već važi tijekom noći, dodatno produži, „morat ćemo otići", kaže ona. „Tako je bilo u Pokrovsku, Kostjantinivki, pa u Druškivki. Jasno nam je da će doći red i na nas.“
Zaštitne mreže protiv dronova duž linije fronte već su uobičajen prizor. Sada se nalaze i u predgrađima Kramatorska i susjednog Slovjanska. Neki dijelovi Slovjanska već su u dometu ruskih dronova, zbog čega su maloljetnici tamo već prisilno evakuirani. Ipak, u ostatku grada i dalje je živo – kafići rade, a umirovljenici i žene s djecom šetaju ulicama.
„Da imam novca, otišla bih. Teško je gledati sve ovo", kaže starija žena Irina. „Ako bismo zaista morali prepustiti ovaj dio Donbasa, to bi spasilo puno života – i vojnika i civila. Ali jednostavno odustati od te teritorije? Pa to je dio Ukrajine!"
I Slovjansk je česta meta napada. U centru grada nalazi se hotel koji je izgorio nakon napada više dronova. Vladislav Samusenko spavao je u jednoj od soba kada je napad počeo. „Hvala Bogu da sam još živ“, uzdiše i pokazuje razorenu hotelsku sobu.
„Puno tijela u dvorištima i na ulicama"
Samusenko je osnovao humanitarnu organizaciju „Ritam našeg života". Prvobitno je želio pomagati siročadi, ali nakon početka ruske invazije organizirao je i evakuaciju civila iz ugroženih područja. „Odmah mi je bilo jasno da treba spašavati živote", kaže on.
Dana 24. ožujka evakuirao je umirovljenički bračni par – ženu i paraliziranog muškarca – iz Kostjantinivke. Morao je pješice prijeći osam kilometara da bi stigao u grad, stalno strahujući od ruskih napada. „Tamo ima puno tijela, u dvorištima i na ulicama. Osjećaju se dok prolazite pored kuća“, kaže Samusenko.
Prema njegovim riječima, u gradu najviše ostaju stariji ljudi. Međutim, sreo je i neke mlađe muškarce koji se plaše mobilizacije. „Imamo premalo boraca. Naši vojnici su umorni i nedostaje zamjena.“ Ipak, dok god ga civili budu molili za pomoć, kaže Samusenko, uvijek će im pomagati da pobjegnu iz ratom zahvaćenih gradova.