Za Johna McCaina na stranačkoj će se konvenciji u prvom redu raditi o tome da pokaže konkretnu razliku između sebe i predsjednika Georgea Busha. Jer, on ne želi stvoriti dojam da će se s njim jednostavno nastaviti Bushova era. On time hoće privući liberalne birače, no istovremeno mora paziti da ne oneraspoloži Bushove pristaše. Ta zadaća neće biti laka, a za McCaina ona u sebi krije i opasnost gubitka političkog profila. Zato se Bush u stranačku konvenciju uključuje samo nakratko putem satelita, bez simboličnog zagrljaja na pozornici sa svojim mogućim nasljednikom. No, tako je i bolje, jer se McCain ionako želi predstaviti kao pošten i dosljedan političar, a javna je tajna da Busha nikada nije simpatizirao.

Neiskusna potpredsjednica kao rizik?

Važniji od potpore iz Bijele kuće za McCaina je izbor njegovog potpredsjednika. Je li 44-godišnja Sarah Palin dobar izbor, još će se pokazati. Ona bi doduše mogla privući žene, a kao konzervativna moralistkinja i birače religiozne desnice. No, istovremeno je ta senatorica iz daleke Aljaske neiskusna što se tiče vanjske politike, tako da se mnogi pitaju što bi se dogodilo kada bi se iznenada našla na predsjedničkoj dužnosti ako se McCainu nešto dogodi. Osim toga, Sara Palin kao novinarka, istina, ima medijskog iskustva, ali joj nedostaje daleko važnija gospodarska stručnost.

Od McCaina se očekuju uvjerljivi odgovori

To je također i jedan od velikih problema McCainove kandidature. Jer, za razliku od demokrata, republikanci vjeruju da je gospodarstvo najbolje prepustiti samo sebi. Smatraju da su dovoljni niski porezi i zakoni slobodnog tržišta, no tu teoriju nisu potvrdile zadnje finacijske krize. Tipični McCainovi birači trebali bi biti bijeli Amerikanci srednjeg sloja s obitelji i vlastitom kućom. No, upravo su oni najteže pogođeni ekonomskom krizom u SAD-u. Zato se od republikanskog predsjedničkog kandidata već na ovoj stranačkoj konvenciji očekuju uvjerljivi odgovori na te izazove. Jedna stvar je odlučan nastup u vanjskopolitičkim pitanjima kao prema Rusiji u kavkaskoj krizi, a druga stvar su gospodarski recepti za suzbijanje recesije. I kao što je već bivši predsjednik Bill Clinton ispravno primjetio u svojoj predizbornoj kampanji protiv Busha starijeg: It´s the economy, stupid. Gospodarstvo je ono što predstavlja razliku. A to bi se moglo potvrditi i 4. studenoga.