Nakon studija i kraćeg povratka u Split, Sanader se vraća u Austriju gdje radi kao poduzetnik krajem osamdesetih i gdje je 1990. osnovao ogranak HDZ-a. Iz tih dana su i prvi susreti s Franjom Tuđmanom. Uoči početka rata vraća se u rodni Split gdje postaje intendant tamošnjeg HNK-a i gdje se zalaže za, kako kaže "zdraviju mješavinu hrvatskih i stranih djela". 1992. biva izabran u Sabor i postaje ministrom znanosti, tehnologije i informatike. Zbog poznavanja stranih jezika, koje je stekao studirajući književnost u Innsbrucku, sve mu se više povjeravaju pregovori s međunarodnim mirovnim posrednicima.

Uskoro mjesto ministra znanosti mijenja s položajem doministra u ministarstvu vanjskih poslova dok je na njegovom čelu bio Mate Granić. 1995. postaje predstojnik Ureda tadašnjeg predsjednika Tuđmana i glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti, kao nasljednik Hrvoje Šarinića kada je on dao ostavku. Na tom položaju ostaje oko godinu dana, dok se Šarinić ne vraća na svoj položaj, a Sanader u Ministarstvo vanjskih poslova kao doministar. Tamo između ostalog organizira i dolazak pape Ivana Pavla II.

U HDZ-u je član predsjedništva i međunarodni tajnik stranke. Nakon smrti Franje Tuđmana na 5. općem saboru stranke postaje predsjednikom HDZ-a kao svojevrsni kompromis među frakcijama. Ipak, osvaja sve veću popularnost i na izborima 23. studenog 2003. kao čelnik pobjedničkog HDZ-a preuzima položaj premijera.

Autor: A. Šubić (Izvor: web-stranica Vlade RH)

Odgovorni urednik: Anto Janković