André Kurkowiak je ponosan na svoju novu kupaonicu. Tuš, u kupaonicu integrirani radio, veliki umivaonik s lijepom slavinom. Još prije pet godina to je bilo nezamislivo. Tada je kao ovisnik o heroinu završio u zatvoru. Ukupno je deset godina proveo na ulici, u domovima za beskućnike i u zatvoru. Sad ima stan od 34 četvorna metra. Bez rešetaka na prozorima, s ugovorom o najmu i vlastitim ključem.

To mu je omogućila organizacija za pomoć beskućnicima  "fiftyfifty" iz Düsseldorfa. Ona već četiri godine djeluje prema načelu "housing first" (najprije stan). Ideja je da beskućnici bez uvjeta dobiju stan, čak i ako su ovisnici o drogama ili psihički bolesni. Smatraju da se neki problemi, kao primjerice ovisnost, mogu tako lakše rješavati. Uz to onaj tko tako dobije stan ne mora nužno sudjelovati u nekim drugim projektima pomoći. Sve se događa na dobrovoljnoj bazi.

"Mi mijenjamo paradigmu kod pomoći u traženju stana", kaže Julia von Lindern, socijalna pedagoginja u organizaciji "fiftyfifty". "To je pitanje stajališta, polazimo li od toga mora li netko biti sposoban sam stanovati prije nego može useliti. Mislimo da se najbolje uči kako voditi kućanstvo ako čovjek vodi kućanstvo."

Brojke govore u prilog tog načina smještanja beskućnika. Različite studije pokazuju da između 75 i 90 posto onih koji tako usele ostanu u stanovima. To potvrđuje i "fiftyfifty". Od 62 ljudi koji su preko njih uselili u te stanove samo je četvero ponovo na ulici.

Ključno je povjerenje

U Düsseldorfu jedna ekipa od šestero suradnika pomaže beskućnicima, od prvog kontakta do useljenja. "Mi pratimo ljude od vreće za spavanje do vlastitog stana", kaže Julia von Lindern. To stvara povjerenje. A to je presudno za ovaj projekt, smatra Nora Sellner, znanstvena suradnica na Katoličkoj visokoj školi Nordrhein-Westfalen. Ovaj pristup predviđa da tim sastavljen od različitih stručnjaka ide na ulicu i ljude potraži tamo gdje oni trenutno borave, kaže Sellner. U timu mogu biti socijalni radnik, psihijatar i liječnica.

André Kurkowiak, iako sad ima vlastiti stan, svakodnevno odlazi u kafić organizacije "fiftyfifty". Razvio je povjerenje, poznaje suradnike i druge bivše beskućnike. "U svom stanu sam vrlo sretan, ali ponekad sam usamljen." To je stvarno problem, u vlastitom stanu može doći do depresije, kaže Julia von Lindern. Nisu svi problemi riješeni time što netko ima vlastiti stan. Neki ostanu ovisnici o drogama ili alkoholu.

I André Kurkowiak svakoga dana ide liječniku kako bi dobio nadomjestak za drogu, metadon. Redovito pije i alkohol. U ovom životu se toga neću osloboditi, kaže on. "Ali, zbog toga ljudi ne gube stan", kaže Lindern. "Ako priznaju da su pili alkohol, kažemo: to se događa. I kako ćemo to sad riješiti?"

Od začetaka do nacionalne strategije

Ovaj pristup ima uzor u inicijativi "housing first". Prvotno je pokrenut u New Yorku i imao je malu ciljnu skupinu: beskućnike koji su dugo na ulici, a imaju psihička oboljenja ili su ovisnici. U međuvremenu se taj pristup prakticira ne samo u SAD-u nego i u više europskih zemalja. Finska ga je čak proglasila nacionalnom strategijom. I ona je jedina članica EU-a koja je tako smanjila broj beskućnika.

Ne može se sa sigurnošću reći je li za to zaslužan samo pristup "housing first", kaže Nora Sellner. Ali, može se reći da Finska ima jasnu strategiju koja se provodi u cijeloj zemlji. Oni integriraju taj pristup da svaki čovjek ima pravo na stan, a to je prihvatila i politika. To je nešto što mi u Njemačkoj tek moramo ostvariti."

Finska provodi i neke stvari koje nisu od početka predviđene pristupom "housing first". Ta je zemlja čitave smještaje za nuždu dala preurediti u apartmane. To znači da bivši beskućnici stanuju u istim zgradama. Prvotno je bilo predviđeno da se to izbjegava. Time i inicijativa u Düsseldorfu ostvaruje velik uspjeh, kaže Julia von Lindern. Kad beskućnici usele u zgradu u kojoj nema bivših beskućnika "oni su pretjerano pedantni jer ne žele ništa učiniti krivo", kaže Julia von Lindern.

Problem nedostatka stanova

U Njemačkoj ipak pristup "housing first" vrlo polako ulazi u praksu. S time su počeli u Düsseldorfu i Berlinu, a sad s time kreću i u Kölnu, Bremenu i Hannoveru. Najveći problem je nestašica stanova u velikim gradovima. S obzirom na to teško je pronaći vlasnika koji će svoje stanove staviti na raspolaganje za iznajmljivanje beskućnicima. "Fiftyfifty" u Düsseldorfu zato novcem koji skupi od milodara ili prodajom poklonjenih umjetnina kupuje stanove ili stambene zgrade koje iznajmljuje beskućnicima.

Većina stanova koje "fiftyfifty" kupuje nalazi se izvan centra grada. "Odlučili smo ne plaćati više od 3.000 eura po četvornom metru", kaže Julia von Lindern. Prosječno ova organizacija plaća između 70.000 i 90.000 eura za jedan stan. To je, istina, puno, ali još uvijek povoljnije nego kod klasične pomoći za stanovanje kod koje 18 mjeseci stanovanja uz skrbnika može stajati oko 250.000 eura po osobi.

André Kurkowiak je imao sreće. Njegov stan je u središtu Düsseldorfa, ni 15 minuta od glavnoga kolodvora. "Mogu činiti što hoću. Vlakom mogu kamo god hoću, imam u blizini supermarkete. Tek sad otkad stanujem ovdje stvarno živim", kaže on. U tri godine koliko ovdje stanuje nije ni jednom pomislio da se vrati na ulicu, kaže André Kurkowiak.