U Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši tijekom vikenda više je automobila sa stranim registarskim oznakama nego onih s bosanskima. Neki od njih su "dijasporci" koji za vikend dolaze kući iz Slovenije, Austrije ili Njemačke, ali je još više stranaca koji su ovdje zbog šopinga. Jedan od njih je Janez iz Metlike. Srećemo ga na parkingu ispred velikog trgovačkog centra u Velikoj Kladuši dok čeka svoje bratiće. Došli su s jednim autom. U kupovinu i na ćevape, kaže. "Mi smo svaka dva mjeseca tu, ne uvijek radi šopinga. Idemo u Kladušu, Cazin, Bihać, prošli put smo išli pogledati Željavu (napušteni vojni aerodrom u blizini Bihaća, op.a.), napravimo neki izlet. To je blizu, sat i pol vožnje", kaže Janez dok drži nekoliko artikala koje nije ni planirao kupiti. "Ovo što sam kupio, vidio sam da je jeftino, a možda mi i ne treba. Što se tiče prehrane i tog, možda na tržnici uzmemo neke stvari, luk, suhe šljive i slično. Kupimo što treba, pojedemo ćevape, popijemo pivo i u jedan smo doma", pojašnjava motive čestog dolaska u ovaj pogranični gradić.

Ubrzo mu se pridružuju i trojica rođaka s punim kolicima stvari koje su upravo kupili. Ima tu svega, od voća do jastuka. Najpričljiviji je Joža, profesor matematike i fizike, zaljubljenik u trubu i povijest. Ovo zadnje je, pored šopinga, jedan od razloga zašto često dolazi u ovaj dio BiH. "Deset puta godišnje dolazim, otprilike svaki mjesec, samo ne kad je zima i ljeti kad su velike gužve. Varijanta A je ova kratka do Kladuše, varijanta B na Bihać, a varijanta C do Krupe i nazad preko Kostajnice i Dvora. Prošao sam sve. Uvijek i nešto naučim. Obilazim stare gradove, bio sam na Uni, u nacionalnom parku, u nekim starim džamijama."

Pitamo ga što najčešće kupuje. "Dok sam pušio uvijek sam kupovao cigare, sada ih uzmem za kolegu. Četiri šteke koliko je dozvoljeno "po glavi" prenijeti. Za druge uzmem i pivo, a za sebe vitamine. Tu u ljekarni je puno jeftinije nego kod nas. Kod veterinara kupim nešto za psa, malo na tržnici, danas sam kupio stvari od rostfraja koji je tu mnogo jeftiniji. Uvijek uzmem i pecivo na istom mjestu. Francuski kruh i kuruzu. I sir dimljeni na tržnici", nabraja Joža dok puni prtljažnik automobila kupljenim stvarima.

Niže cijene i povrat poreza

Građanima iz Hrvatske i Slovenije se isplati doći u šoping u Bosansku krajinu zbog cijena i blizine, ali i mogućnosti povrata poreza. "Isplati se doći. Tu je gorivo 93 centa, kod nas 1,20 eura. Kad napunim rezervoar, ono što potrošim do tu, ispadne gratis. Ja sam samo jednom tražio povrat poreza, jer ne kupujem mnogo. Na alkohol, cigare i gorivo nema povrata", govori Joža.

Za razliku od njega, brojni drugi građani Hrvatske i Slovenije koriste mogućnost povrata poreza za proizvode kupljene u BiH. Samo na graničnom prijelazu u Velikoj Kladuši u prvih osam mjeseci ove godine strani državljani su podnijeli 20.130 zahtjeva za povrat PDV-a u ukupnom iznosu od preko 1,2 milijuna KM, objavila je Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Ako znamo da je stopa PDV-a u BiH 17 posto, to znači da je preko ovog graničnog prijelaza iznijeto kupljene robe u vrijednosti većoj od 7 milijuna maraka.

Mihrija Mujakić, knjigovođa u trgovačkom centru Sudo-Luka u Velikoj Kladuši, koji je od male trgovine za nekoliko godina izrastao u trgovački kompleks s marketom, salonom namještaja, trgovinom građevinskog materijala, benzinskom crpkom i autopraonicom, kaže da su cijene čak i duplo niže nego u Hrvatskoj i Sloveniji, pa nije čudo da su građani ovih zemalja redovito ovdje u šopingu.

Mihriji kupci dolaze kada trebaju dobiti povrat poreza. "Kada obave kupovinu i plate na blagajni, kolegica mi donese podatke, ja ispunim obrasce, a oni s tim obrascima idu na granicu. Na granici im pregledaju robu i ovjere obrasce, te u roku od tri mjeseca trebaju doći kod nas s tim ovjerenim obrascem za povrat sredstava", objašnjava nam postupak. "U petak je takvih obrazaca bilo pet, danas će ih biti više jer je subota, a najviše ih je tijekom ljeta kad je sezona građenja. Na najviše zahtjeva za povrat PDV-a su građevinski materijal i namještaj", kaže Mihrija.

Tržnice i dalje popularne

Na graničnom prijelazu Izačić, nedaleko od Bihaća, zaprimljeno je više od 16 tisuća zahtjeva za povrat PDV-a, a ispred dva krajiška prijelaza samo je onaj u Orašju sa zaprimljenih 31.582 zahtjeva. Strani državljani su podnijeli ukupno 196.726 zahtjeva za povrat poreza u Bosni i Hercegovini u iznosu od 8,3 milijuna KM, što znači da je ukupna vrijednost robe koju su u tom razdoblju kupili i iznijeli iz BiH preko 56 milijuna maraka. Tom iznosu treba dodati i novac potrošen na cigarete, alkohol i gorivo, koji ne podliježu povratu poreza, te na svu robu kupljenu na tržnicama gdje ne postoje fiskalni računi.

Jedna od najprometnijih tržnica se nalazi u Velikoj Kladuši. Slovenci i Hrvati ovdje dolaze čak i organizirano, autobusima. Obližnja parkirališta su puna automobila stranih registarskih oznaka. Dominiraju oni iz Zagreba, Siska, Karlovca, Ljubljane, Novog Mesta. Srećemo par iz slovenskog Kamnika. Marjan i Meta Kompan tu su došli s motorima. Na putu su za Nacionalni park Una u Bihaću, pa će produžiti na more. Čuli su za kladušku tržnicu od prijatelja i odlučili svratiti. "Prvi put smo tu, kupili smo starke za kćerku, ovdje su 10 eura", kaže Meta. Marjan dodaje da je kvaliteta upitna, ali vrijedi ih probati, jer su u Sloveniji najjeftinije 70 eura. Sigurni su da se mnoga roba kupljena ovdje, pogotovo cigarete, preprodaje u Sloveniji. "I svima bude dobro", dodaju uz osmijeh.

Sajmeni dani u Velikoj Kladuši su utorak, subota i nedjelja. Stranaca je najviše subotom, kažu prodavači ne propuštajući istaknuti da svatko od njih mora imati registriranu trgovačku radnju, ali nisu dužni imati i fiskalnu blagajnu. A prodaje se sve: od domaćih mliječnih i mesnih proizvoda do fidget spinnera. Cijene su nerijetko istaknute i u eurima, a u opticaju su sve valute: marke, kune, euri, dolari... Strani državljani najviše kupuju mliječne proizvode, povrće i odjeću.

Posla sve više, radnika sve manje

Nezaobilazno mjesto za strance su i prodavaonice automobilskih dijelova, te servisi vozila. "Hrvati i Slovenci čine najmanje 60 posto klijenata ", kaže nam Fikret Latić, vlasnik radione "Krajina Auto", gdje na servisu zatičemo desetak auta austrijskih, slovenskih i hrvatskih registracija. Fikret nam objašnjava kako je u ulasku Hrvatske u Europsku uniju prepoznao priliku za proširenje ponude. Osim prodaje dijelova, uvedena je i usluga zamjene guma, a potom i održavanja vozila. Prilagodio je radno vrijeme stranim klijentima, neradni dan je srijeda, dok se vikendima radi puno radno vrijeme.

Nije se pokajao, kaže, od tada se firma stalno razvija, a broj radnika je udvostručen. Usluge zamjene guma i održavanja automobila su ovdje mnogo jeftinije nego u Hrvatskoj. "Kada je udarna špica sezone, kada je obvezna promjena pneumatika, u tom mjesecu smo znali napraviti između 300 i 400 obrazaca za povrat poreza, nekad čak i više", govori nam Latić.

Iako posla ne manjka za one koji se oslanjaju na strane potrošače, jedan drugi problem pritišće ovdašnje poduzetnike, a to je nedostatak radne snage. "Nedavno su mi otišla tri mehaničara, čije znanje i iskustvo je nemoguće nadomjestiti za dvije godine", primjer je koji navodi Latić. Odlazak mladih i kvalificiranih radnika tako postaje najveća prepreka razvoju krajiških pograničnih gradova, koji živnu samo tijekom vikenda i praznika.