Angažirana je vojska, izdana je naredba za njezino djelovanje - nakon dugog oklijevanja i žestokih kritika, predsjednik Thabo Mbeki je popustio. Policijski resursi su iscrpljeni: policija od vojske traži pomoć u ljudstvu, logistici i posebnoj opremi. Jedan glasnogovornik oporbe rekao je kako je već odavno trebalo poduzeti taj korak. Mbeki je njime priznao da u Južnoafričkoj Republici vlada izvanredno stanje. Vlada je očito razmatrala i mogućnost službenog proglašenja takvog stanja, no premijer pogođene pokrajine Gauteng, Sam Shilowa, protivi se tome. "Moramo intervenirati sa svom potrebnom oštrinom. Ali uvođenjem izvanrednog stanja bi se stavili dijelovi Ustava izvan snage, a to bi stvorilo nove probleme", argumentira on.

Za sve uvijek krivi - stranci

Ministar financija Trevor Manuel koji je cijenjen i među bjelačkim i među crnačkim stanovništvom izjasnio se također protiv jednostranih recepata - državna sila, smatra on, ne može sama riješiti problem. "Moramo naći zajednički jezik s ugroženima. Moramo poboljšati njihov život, uključiti ih, dati im šansu. Previše mladih ljudi osjeća da je ostavljeno na cjedilu i izopćeno", tvrdi ministar Manuel. Tako se rodila mržnja prema pet, šest ili sedam milijuna "Kwerekwere", stranaca. Ni Mbekijeva vlada niti njegov zbog stručnosti naveliko hvaljeni ministar financija nisu još pronašli recept protiv masovnog siromaštva i nedostatka perspektiva. A mnoge izbjeglice iz Zimbabwea, iako je nakon izbora u njihovoj domovini i tamo bilo mrtvih, žele se sada vratiti u svoju zemlju. Problem je samo što za to nemaju novaca. Južnoafrička vlada je već odavno obustavila deportacije izbjeglica u njihove domove vlakom. Oni koji su mogli, već odavno su se pokupili iz zemlje u koju su došli nadajući se boljoj budućnosti.