U pet sati ujutro u Rosenheimu (južnije od Münchena) počinje smjena za njemačke policajce Ronnyja i Jakoa. Oni ne žele da im objavlimo prezimena. Dok pali službeni BMW, Jako kaže da su on i njegov kolega „nadležni za sve šta se događa u pograničnom pojasu od 30 kilometara prema Austriji“.

Još je mračno ali na autoputu prema Münchenu vlada gust promet. Jako i Ronny su u automobilu bez policijskih oznaka, oni i danas kreu u potragu za osobama koje su ilegalno prešle granicu. Već u trećem vozilu koje su zaustavili, autobusu s talijanskom registracijom, nailaze dvojicu Nigerijaca koji su bez važećih dokumenata dospjeli u Njemačku.

Azil u Bavarskoj

Jedan od izbjeglica, koji se predstavlja kao Kennedy, najprije oklijeva, a onda ipak otkriva istinu: "Mislio sam da je dobra ideja da dođem ovamo i zatražim azil.“ Kennedy nam priča kako je prešao Libije stigao do Italije, ali nakon više od tri godine u toj zemlji nije uspio naiposao. Ne smeta mu što ga je uhitila nemačka policija. Ionako je krenuo prema Münchenu kako bi tamo podnio zahtjev za azilom.

Oba muškarca iz Nigerije policajci dovode najprije u Rosenheim. I tamo oni - čekaju da dođu na red. Ronnyjeve i Jakoove kolege u inspekciju stižu sa sedmero izbjeglica iz Sirije i jednom osobom koja profesionalno "krijumčari" ljude preko granice. "Preopterećeni smo", tvrdi Jako: "...svaki dan ovdje imamo i po 30 ili više osoba koje su ilegalno ušle u Njemačku."

Većina izbjeglica trenutno dolazi iz Sirije, Eritreje, Somalije, Afganistana i Nigerije. Samo u Rosenheimu je od početka godine registrirano 5.000 ilegalnih prelazaka granice. U 2013. bilo je 4.000 "ilegalaca", i to tijekom cijele godine. Broj nezabilježenih prelazaka je sigurno još veći, procjenjuju njemačke vlasti.

Mohamed Idris iz Eritreje prevalio je dug i opasan put. Nakon što ga su ga policajci uhitili, podnio je zahtjev za azilom i već nekoliko tjedana živi u smještaju za izbjeglice u predgrađu Rosenheima. Iz svoje domovine najprije je otišao u Sudan, a onda u Libiju. „U Libiji je bilo teško“, objašnjava Idris. „Mjesec dana sam proveo u zatvoru. Ali onda sam napustio Libiju i čamcem došao u Italiju.“

Najopasnija etapa

Prelazak iz Libije u Italiju u prepunim plovilima je najopasnija etapa putovanja. Ahmed iz Somalije, mladić od 17 godina, platio je krijumčarima 3.000 američkih dolara da ga prevezu preko Sredozemnog mora. I on je u Rosenheimu. Već tri tjedna boravi u domu za azilante: „Ima jako mnogo ljudi koji uzimaju novac i pomažu pri dolasku u Europu.“

Ovaj mladić zapravo i nije htio doći u Njemačku, već u Norvešku. Ali nakon što je uhićen u Rosenheimu, u Bavarskoj je podnio zahtev da mu se odobri azil.

Njemačka savezna policija nadležna je samo za registraciju izbeglica. O njihovoj daljoj sudbini odlučuje Njemački ured za migraciju i izbjeglice. Osobe koje su već registrirane u nekoj drugoj državi EU-a, u pravilu se vraća u te zemlje. U drugim slučajevima, kao što su Ali Ahmed i Mohamed Idris koji dolaze iz zemalja zahvaćenih građanskim ratom, ti ljudi ostaju na slobodi i u Njemačkoj mogu zatražiti azil.

Rosenheim je "čvorište" raznih ruta za krijumčarenje ljudi. Tu je "Balkanska ruta" koja počinje čak u Afganistanu i vodi na jug Njemačke, zatim takozvana "Brenner-ruta iz Afrike preko Sredozemlja, zatim Italije i Austrije. Ovde se križaju i međunarodne željezničke trase, objašnjavaju policajci.

Sada je već podne. Ronny i Jako i dalje rade, kontroliraju brzi vlak Eurocity 88, u koji su se ukrcali s austrijske strane granice. Prvog izbjeglicu nalaze već na vratima. Dok vlak ulazi na njemački teritorij, obraćaju mu se: „We are German Police. Passport please!“ Očajni Afrikanac sluti šta traže od njega i rezignirano klima glavom. „Sudan“, kaže on tiho na pitanje o zemlji podrijetla. Policajci ga pretresaju da bi utvrdili da li ima oružje ili neki drugi opasan predmet, ali ne nalaze ništa osim jednog papira. On nema prtljagu, ništa osim odjeće koju nosi na sebi.

Na put bez prtljage

Papir je zapravo i jedini službeni dokument koji posjeduje ovaj Sudanac. Dobio ga je od austrijskih vlasti, čija policija ga je kontrolirala tog jutra. Od Kufsteina u Austriji do njemačkog Rosenhajma brzi vlak vozi dvadesetak minuta. Ronny i Jako u vlaku su uhitili dvojicu ilegalnih imigranata, a dok vlak stiže u stanicu u Njemačkoj, pronalaze i trećeg. Oba policajca vjeruju da u vlaku ima još ilegalnih izbjeglica i zato obavještavaju kolege na željezničkoj stanici u Münchenu, sledećoj postaji Eurocityja.

Jedna Njemica koja putuje iz Italije i izlazi iz vlaka u Rosenheimu kaže da je stanica u Bolzanu, u Južnom Tirolu, bila prepuna. Svuda su bili očajne izbeglice iz Afrike. „Nikada nisam doživjela nešto takvo“, kaže ova žena, dok Ronny i Jako odvode trojicu izbjeglica u policijsku postaju u Rosenheimu.