Poruka krijumčara upućena migrantima stigla nam je dok smo bili u Obocku, malom gradu na sjeveru Džibutija. On kaže da još istog dana migrante iz stepe iza grada odvoze do jednog čamca. Skupinu treba utovariti na kamiončić na periferiji grada.

Mnogi migranti su iz Etiopije i bježe od siromaštva ili rata koji u posljednje dvije godine bjesni u pokrajini Tigre. Neki dolaze iz susjednih zemalja i do sada su uspjeli. Sada bi put do Arapskog poluotoka trebali nastaviti brodom.

"Želim u Saudijsku Arabiju jer tamo ima posla", kaže jedan od migranata koji je navodno iz Sudana. Džibuti zatvara oči pred ilegalnim migrantima. Međutim, krijumčarima prijeti zatvorska kazna.

Raste broj izbjeglica

Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), samo do polovice ove godine je više od 25.000 ljudi pobjeglo iz istočne Afrike na Arapski poluotok. Skoro isto koliko i cijele prošle godine. To je jedan od najvećih izbjegličkih pokreta koji je jedva primijećen u svjetskoj javnosti.

Nekoliko kilometara dalje dvadesetak mladića postrojeno je u dvije skupine na litici iznad plaže. Svi oni su u potrazi za boljom budućnošću. Obock je skroman gradić s oko 30.000 stanovnika u sjevernom Džibutiju. Gotovo da nema poljoprivrede, industrije i posla.

Grad se nalazi na zaljevu Tadjoura, koji malo sjevernije prelazi u Bab al-Mandab, "Vrata suza": tjesnac širok 27 kilometara između Afrike i Arapskog poluotoka. S druge strane je Jemen. Mnogi mladići na plaži ne znaju da ih tamo čeka rat.

Ribolov i krijumčarenje

U Obocku se uglavnom živi od ribolova - i od krijumčarenja: benzina, alkohola, gotovo svega, pa i ljudi. Ali krijumčarenje u Džibutiju je, naravno, zabranjeno . Zato ovdje nitko o tome ne govori.

"Ovdje se od svog rada ne zarađuje mnogo", kaže ribar Abdou. "Za to morate napustiti Džibuti. U Jemenu zarađujete više." Siromaštvo je ono što ribare pretvara u krijumčare ljudi - koji ponekad završe u kandžama obalne straže.

Teret u malim čamcima su izbjeglice koje su danima hodale po sušnim dijelovima Etiopije i Džibutija, često bez čiste vode i hrane. Ono što imaju nose na leđima, novac koji su imali uglavnom su morali ostaviti krijumčarima.

Mnogi su traumatizirani

U bazu Međunarodne organizacije za migracije primaju se oni koji ne mogu sami. Ovdje pomoć nalazi 250 ljudi, ali mnoge migrante pomoćnici moraju odbiti, a neki od njih, često mladi ljudi, žene ili djeca, doživjeli su nevjerojatne stvari na svom putu.

S djecom koja teško mogu sama izaći na kraj s onim što su doživjela radi socijalna radnica Hawa Musa."Ona govore kroz slike", kaže Hawa Musa. "Ponekad slikaju stvarnost. Slikaju sliku krijumčara koji podiže drvenu toljagu. Dolaze k nama na terapiju." Postoje dva smjera: "Ako dođu iz Etiopije, i dalje imaju ciljeve. Kada se vrate, prestaju se smiješiti i iscrpljeni su."

Deseci tisuća poginulih i nestalih

Samsa je jedna od onih koji to više nisu mogli izdržati. Došla je iz sjeverne Etiopije, udala se i sa suprugom otišla u Jemen tražiti posao. Prešla je u Saudijsku Arabiju. Snalazila se s malim poslovima u Jemenu i morala je sama odgajati svoje troje djece.

Sad se vratila u Džibuti i želi samo jedno: „Želim ići kući i voditi svoju djecu u školu. Ne želim više ići u stranu zemlju, dosta mi je toga." Barem je Samsa sigurna u kampu IOM-a. Prema podacima ove organizacija, deseci tisuća migranata umrli su ili nestali posljednjih godina kada su bili na raznim rutama za Saudijsku Arabiju, Katar ili zaljevske države.

Rat? U Jemenu?

Članica osoblja IOM-a Kadija Ahmed vodi nas na mjesto u blizini plaže koje simbolizira izbjegličku tragediju. Dvije hrpe kamenja i nekoliko školjki. Ovdje je sahranjeno devet nepoznatih osoba. Jedna etiopska obitelj je nastradala kada je njihov tegljač potonuo u oluji i valovima. "Da imamo njihovu adresu, stupili bismo u kontakt s rodbinom", kaže Ahmed.

Dok sunce već zalazi, posljednji migranti su još na putu. I oni su bili budni danima. Hrana je bila preskupa, a voda prljava. Govore o svojim nadama - ali znaju li da je Jemen u ratu? "Rat?" pita jedan od njih i oklijeva. Zatim, vidno frustriran, kaže: "Sve je rat. Nasilje je svuda."

nh/tageschau.de