Nikola Lakić (53) stoji pred ruševinama svoje nekadašnje kuće u Kašiću kod Zadra. Nakon što je granata tijekom rata razorila njegov rodni dom, pobjegao je na Kosovo. U Hrvatsku se vratio 2006. kad mu je Vlada obnovila kuću, koja međutim nije imala struje ni vode. „Nismo nikad imali problema. Tko god je bio dobar prije rata, dobar je čovjek i danas“, kaže on o svojim hrvatskim susjedima.

Ruševine jedne srpske kuće u zadarskom zaleđu stoje kao uspomena na rat u kojem je 250.000 Srba u razdoblju između 1991. i 1995. napustilo Hrvatsku, većina njih za vrijeme operacija Bljesak i Oluja. Oko 57.000 Srba iz Hrvatske još uvijek živi kao izbjeglice po zemljama bivše Jugoslavije. Prema podacima UNHCR-a, 132.922 izbjeglih Srba se do 2012. vratilo u svoju hrvatsku domovinu.

Joka Dobrić (83) napustila je svoj stan u Rijeci 1991. kad su joj počeli prijetiti susjedi. Poslije rata se vratila u kuću koju je prije izbijanja sukoba bila izgradila u svom rodnom selu Kakmi u blizini Zadra. Pet je godina živjela u podrumu razrušene kuće, dok joj Hrvatska vlada nije obnovila dom. Prošle su još dvije godine prije no što joj je u obnovljenu kuću uvedena struja.

Vesna Krajnović (45) jedna je od šestoro Srba povratnika u Medački džep kod Gospića. Tamo je prije akcije Hrvatske vojske 1993., živjelo 400 Srba. Vesna tvrdi da je 97 od 100 tamošnjih obitelji bilo miješano „no par ljudi s puškama natjeralo ih je da biraju strane“. Njezin suprug, Srbin, otvoreno se šali sa svojim hrvatskim kolegama oko toga što su se nekad međusobno borili a sada zajedno rade.

Milenko (62) i Mara (59) Sovilj stoje ispred svoje obnovljene kuće u selu Kijani. Oni su bili izbjegli tijekom Operacije Oluja kod kćerke u Novi Sad, a od 2005. žive u svojoj obnovljenoj kući. Milenko je od tada do umirovljenja zarađivao obnavljajući srpske kuće diljem Hrvatske. Od 1995. u Hrvatskoj su obnovljene 158.453 ratom uništene kuće. Oko 33 posto njih su kuće Srba povratnika.

Nada Tanjga (73) čuva ovce u Oćestovu, selu nedaleko od Knina. Ona se s mužem i kćerkom vratila u kuću koja je godinama prazna propadala. Nemaju pravo tražiti da im država obnovi dom jer Hrvatska vlada financira samo obnovu kuća koje su uništene izravno u ratu. Jedini izvor zarade su im ovce koje su dobili od dobrotvornih udruga. Žive od 400 kuna mjesečno.

Nevenka Sanjicki ispred svoje obnovljene kuće kod Gospića. Od 1968. živjela je u Njemačkoj kao gastarbajter. Nakon Operacije Medački džep 1993., uz pomoć njemačke putovnice probila se do svog sela gdje je našla svoju kuću uništenu. U međuvremenu se vratila za stalno u Hrvatsku i kaže: „Mi nemamo nacionalnosti. Naučili smo da je bolje živjeti i razmišljati na takav način.“

Fotografije koje je Nevenka Sanjicki poslala Hrvatskoj vladi kao dokaz kako joj je izgledala kuća prije rata. Šest godina je trebalo da uvjeri Vladu da joj obnovi kuću koju su eksplozivom uništili hrvatski vojnici. Zbog pritiska EU-a Vlada se zadnjih godina više trudi oko obnove kuća srpskih izbjeglica. Svejedno, nevladine organizacije tvrde da „proces povratka stoji, … zanemaruje se“.

Gordana Čalak (42) u svojoj sobi u Prihvatnom centru Strmica kod Knina. Hrvatska vlada joj je bila ponudila stan u mjestu 30 kilometara od Knina, grada u kojem je odrasla. Do stana nije vodila ni asfaltirana cesta. Ona je ponudu odbila, ali „na papiru“ stoji da je pitanje njezinog smještaja riješeno. U Hrvatskoj u kolektivnim centrima još uvijek živi 245 osoba, uglavnom izbjeglica iz BiH.

Duško (31) i Samantha (26) Žmirić, sa četvoro od svoje šestoro djece, u novom stanu koji im je dodijelila Vlada u okolici Zadra. Duško je nakon što je bio napustio Hrvatsku otišao na Kosovo, a potom u SAD. Kad mu je istekla viza, vratio se 2011. u Hrvatsku zajedno s djecom i sa suprugom Amerikankom. Duško i Samantha (koja ne govori hrvatski) su nezaposleni i žive od socijalne pomoći.

Ojdana Vještica (42) vodi skupinu srpskih povratnica u Kninu okupljenih u civilnoj udruzi „Naše ognjište“. Udruga pravi i prodaje tradicionalne tepihe i odjeću. Svi su proizvodi ručni rad lokalnog tradicionalnog dizajna. Kninjanka Ojdana je sa zaručnikom na planirani dan vjenčanja 5. kolovoza 1995., za vrijeme Oluje, pobjegla u Beograd. Vratila se 1997. ali nije uspjela ući u svoj predratni stan.

U „Našem ognjištu“ angažirale su se i Hrvatice poput Maje Rukavine (48) koja tamo plete čarape. U početku su udrugu pomagali UNHCR i strana veleposlanstva, danas ona ženama nudi posao i mogućnost međusobnog druženja, bez obzira na nacionalnost. Iako Srbi u Hrvatskoj danas uglavnom žive u miru, njihov je udio u stanovništvu od 1991. pao s 12,2% na 4,4% (izvor za zadnji podatak je Hrvatska vlada).

Milica Batalo (60) sjedi u svom novom stanu u Zagrebu kojeg je dobila nakon što je godinama Hrvatskoj vladi pisala peticije. Hrvatsku je napustila 1991. sa svoje dvije kćeri nakon što su joj policajci zaprijetili da će silovati njenu desetogodišnju kćer. „Srce me odvuklo natrag. To je moja zemlja, tu su grobovi moje obitelji“, kaže ona o svom povratku.