Izbjeglice između nade i bolesti
31. svibnja 2019
Ali Murtaz iz Pakistana priprema se za još jednu noć na otvorenom te prostire deku na hladni asfalt ispred centra Bira u Bihaću unutar kojeg su smješteni migranti i izbjeglice. Pri ruci mu je komad najlona kao zaštita ukoliko počne padani kiša tokom noći, koja ovog svibnja učestalo pada. On u kamp ne može ući, jer su kapaciteti popunjeni, kao ni stotine drugih koji leže po livadi i parkingu u okolici.
Stigao je prije nekoliko dana i s prijateljima će, čim skupi snage, narednih dana pokušati prijeći hrvatsku i slovensku teritoriju kroz šumu. Namjera mu je probiti se do Italije. Do tada čeka neće li se slučajno osloboditi mjesto u kampu, gdje bi imao hranu, vodu, ljekara, zahod... jer ništa od ovoga trenutno nema ispred kampa. Zabrinjava ga zdravstveno stanje. Prehlađen je, ima temperaturu, boli ga grlo i sumnja na upalu pluća. Ovdje nema doktora koji bi ga pregledao, a bez recepta ne može u apoteci kupiti lijekove.
Nečistoća i loši uvjeti života
Većina ovih ljudi je iscrpljena, pothranjena, slabijeg imuniteta i lako se razboli. Nečistoća vode, hrane, loši higijenski uvjeti i općenito loši uvjeti života dodatno utiču na njihovo zdravstveno stanje.
Nedavno je pred zastupnicima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovina ministrica zdravstva Unsko-sanskog kantona Nermina Ćemalović izjavila, da je situacija alarmantna: „Ljekari koji pružaju usluge u izbjegličkim i migrantskim centrima u Bihaću su u velikom problemu, jer ako u hali boravi 2.000 migranata, ne može se kontrolirati epidemiološka situacija."
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) oko 4.000 izbjeglica i migranata je smješteno u prihvatnim centrima u BiH kojima oni upravljaju, najviše u Bihaću i Velikoj Kladuši, a procjenjuje se da ih je oko 2.000 izvan centara, gdje su bez zaštite i ne primaju nikakvu pomoć.
Prepuni kampovi
Prolazimo kroz ogromne hale nekadašnje tvornice rashladnih uređaja Bira u Bihaću, koja se danas koristi kao privremeni prihvatni smještaj izbjeglica i migranata. S nama je i Amira Hadžimehmedović (IOM), koordinatorica centra. Za Deutsche Welle ona kaže da su kapaciteti odavno popunjeni, te da je ovdje smješteno 200 ljudi više od predviđenog broja. Trenutno centar ima oko 1.700 korisnika. Obzirom na velik broj ljudi u kampu, zadovoljni su situacijom i daju maksimum kako bi osigurali sigurne uvjete boravka.
„Ukoliko imamo previše ljudi, onda im ne možemo pružiti adekvatnu zaštitu, jer osim smještaja potrebno je osigurati dovoljan broj obroka, adekvatnu zdravstvenu zaštitu, brinuti se za sigurnost, pobrinuti se za normalne sanitarne uvjete, te pružiti psiho-socijalnu pomoć", pojašnjava Hadžimehmedović. To su razlozi zbog kojih ne mogu primiti sve ljude koji su ispred kampa.
Ovdje u kampu Dansko vijeće za izbjeglice ima ulogu koordinatora između potreba izbjeglica i migranata za zdravstvenom zaštitom, te direktnih pružaoca usluga u okviru institucija zdravstvenog sistema u BiH. Uspostavljena je i funkcionalna struktura direktne zdravstvene njege koja se pruža posredstvom medicinskih timova lokalnih Domova zdravlja u privremenim ambulantama u prihvatnim centrima i izbjegličkim centrima. Zdravstveni problemi koji se pojavljuju najčešće su posljedica umora, iscrpljenosti, fizičkih ozljeda te respiratornih i dermatoloških promjena zbog izloženosti dugom putovanju i otežanim okolnostima smještaja, navode iz Danskog vijeće za izbjeglice (DRC).
Potencijalno rizična situacija
„U kampovima je situacija pod kontrolom. U svakom kampu postoje medicinski timovi iz Domova zdravlja koji se sastoje od doktora, dva tehničara i psihologa koji su svakodnevno na raspolaganju korisnicima u tim centrima. Svaki migrant ili izbjeglica prije nego što uđe u kamp i prije nego što se registrira, prođe kroz ambulantu gdje se obave pregledi. Ukoliko se ukaže potreba za specijalističkim pregledom, ta osoba na licu mjesta dobije uputnicu i već sljedećeg dana je u lokalnoj bolnici. I sve su te usluge plaćene. Među njima nema nekih oboljenja koja su problematična i građani se ne trebaju bojati", pojašnjava situaciju u kampovima Verica Rečević iz Danskog vijeća za izbjeglice.
Čest zdravstveni problem s kojim se susreću migranti je svrab koji se javlja na mjestima gdje na malom prostoru boravi mnogo osoba. To mogu biti i škole, bolnice, vrtići, starački domovi, a u ovom su slučaju izbjeglički kampovi. Svrab se prenosi dugotrajnim tjelesnim kontaktom, a liječenje traje nekoliko dana. Tokom svojih putovanja na Balkanskoj ruti migranti često nisu u prilici da održavaju higijenu na potrebnom nivou, te su očekivane pojave svraba, buha, proljeva ili trovanja hranom.
Zbog trenutne situacije Zavod za javno zdravstvo Unsko-Sanskog Kantona je uveo aktivni nadzor nad zaraznim bolestima, i intenziviran je terenski obilazak radi detekcije slučajeva. No bez obzira na sve mjere „situacija se može smatrati potencijalno rizičnom u smislu pojave zaraznih oboljenja", kaže dr. Zarina Mulabdić, direktorica Zavoda.
Dosta posla ima ekipa Hitne pomoći iz Bihaća koja je na usluzi izbjeglicama i migrantima - od proljeća prošle godine, kada su počele pristizati prve grupe, oni su intervenirali 11.476 puta. „Prije dvije godine smo dnevno imali 10-20 intervencija, a danas ih bude 40-50", kaže Sabahudin Baltić iz Hitne pomoći pri Domu zdravlja Bihać. "Najteže je kada nas pozovu građani u dva ujutro i kažu kako su vidjeli dijete migranta kako spava u parku na otvorenom. Mi izađemo na teren i shvatimo kako mu ne možemo pomoći, jer nije životno ugroženo u tom trenutku. Tu su nam vezane ruke."
Sizifova staza preko Plješivice
Preko planine Plješevice i dalje je aktivna ruta gdje prema hrvatskoj granici zatičemo brojne grupe migranata i izbjeglica koji se smjenjuju u oba pravca. Jedni idu uzbrdo, na putu punom izazova i opasnosti, u nadi da će iscrpljujućim višednevnim pješačenjem uspjeti stići do zemalja zapadne EU. Drugi se kreću nizbrdo, jer ovaj put sreća nije bila na njihovoj strani. Otkrila ih je hrvatska policija i poslala nazad u BiH.
Među njima je i Adil Arman iz Afganistana, kojem je ovo bio 14. bezuspješan pokušaj prelaska. Do sada su ga sedam puta vratili hrvatski policajci, a isto toliko slovenski. Za nekoliko dana će opet pokušati. Bježi od talibana i sukoba različitih frakcija u rodnoj mu domovini.
Kaže kako je sve teže proći kroz Hrvatsku i Sloveniju, ali i da je njegovim prijateljima sve teže doći i do Bihaća, jer policija blokira prolaze i sve više ljudi šalje izvan kantona.
Novca od EU za smještaj migrantima
Za pomoć migrantima najveću podršku Bosna i Hercegovina prima od EU. Nakon što je već ranije doznačeno više od devet milijuna eura, nedavno je za tu svrhu odobreno dodatnih 13 milijuna. Kako bi se u potpunosti iskoristila sredstva EU, vlasti BiH trebaju osigurati učinkovitu koordinaciju u upravljanju migracijskom situacijom. Konkretno, potrebno je preuzeti upravljanje privremenim prihvatnim centrima koji su podržani sredstvima EU i odrediti daljnje prikladne lokacije za smještaj.
To, međutim, zasada nije uvijek jednostavno. Tako su lokalne vlasti u Bihaću predložile nove lokacije za smještaj ovih ljudi u Vučjaku, ali je stanovništvo naselja u okolici protestiralo i počelo potpisivati peticiju protiv te inicijative.