Nakon ruskog napada na Ukrajinu, milijun ljudi je utočište potražilo u zemljama EU-a samo u prvom tjednu rata. Već 28.2.2022. visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice Filippo Grandi više nije govorio o valu izbjeglica, već o „egzodusu“ s obzirom na povijesno veliki broj ljudi u bijegu od rata.

Za to vrijeme, obitelj Viktorije Zinčenke još je lutala ukrajinskim podrumima. Njena kuća u Černigovu je bombardirana, prošli su tjedni prije nego što su došli u EU. Kada je obitelj konačno stigla na poljsku granicu u svibnju, milijuni ljudi su u EU već tražili zaštitu. Je li to bilo proračunato s ruske strane - kao dio napadačke strategije?

Šefica programa za migracije Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP), Victoria Rietig, prepoznaje obrazac: „Velika razlika između ratova u prošlosti i ratova danas je u tome što su prošli ratovi uglavnom proizvodili mrtve a današnji prvenstveno proizvode prognane".

Učinkovito sredstvo pritiska

Američka politologinja Kelly Greenhill proučava ratove i sukobe od 1951. godine. „Iskreno rečeno: korištenje migracije kao oružja ne događa se samo u vrijeme rata. To se također redovito radi i u vrijeme mira", kaže ona. „Nažalost, može se sa sigurnošću reći da se u bilo kom trenutku u svijetu migranti i izbjeglice koriste kao oružje u službi političkih ili vojnih ciljeva.”

Na temelju 50 ispitanih konflikata, Greenhill je uspjela otkriti da je ovo sredstvo jako učinkovito: „Kada se koristi, uspješno je u tri od četiri slučaja", kaže ona. „I čini se da oni koji ga koriste dobivaju manje-više ono što žele. U stvari, u polovini slučajeva dobivaju upravo ono što su željeli nametnuti.” U sadašnjosti postoje jasni primjeri koji to i dokazuju.

Bjelorusija, Maroko i Turska

Poput situacije na bjelorusko-poljskoj granici u ljeto 2021. kada je bjeloruski vladar Aleksandar Lukašenko namamio ljude s Bliskog istoka u Minsk – uz obećanje da će doći do Poljske, a time i do EU-a. To je bio njegov odgovor na sankcije koje je Unija uvela zbog očigledno namještenih izbora u Bjelorusiji. Poljska je bila pod pritiskom i obranila se od brojnih ljudi na granici. Posljednjih tjedana ponovno je povećan broj ljudi s Bliskog istoka i Afrike koji prelaze poljsku granicu iz smjera Bjelorusije.

U svibnju je Maroko otvorio svoje granice kako bi izvršio pritisak na Španjolsku. Kao rezultat toga, tisuće ljudi su plivale i penjale se do španjolske eksklave Ceuta. U jednom danu, 8.000 ljudi je stiglo do EU-a.

U ožujku 2020. turski predsjednik Erdogan otvorio je granice prema Grčkoj kako bi migranti i izbjeglice mogli krenuti u Grčku u velikom broju i nekontrolirano.

„Rusija stvara umjetne krize"

Je li se onda ruski predsjednik Vladimir Putin, svjesnim bombardiranjem civilnih ciljeva u Ukrajini, nadao da će mase ljudi pobjeći u EU i time izazvati humanitarnu krizu?

Još je rano odgovoriti na to, kažu istraživači Rietig i Greenhill. EU je spriječila destabilizaciju i pritisak na granice tako što je početkom ožujka odlučila primijeniti direktivu o masovnom priljevu, čime je građanima Ukrajine ponudila privremenu zaštitu. Bila je to „divna stvar", kaže Greenhill. „Ako je Putin zaista pokušao iskoristi ukrajinske izbjeglice da izvrši pritisak na EU – to je bila briljantna reakcija."

Ukrajinska vlada vjeruje da Rusija koristi ovo sredstvo. Savjetnik predsjednika Volodimira Zelenskog Mihajlo Podoljak govori o paničnim valovima migracija u Europu koje su izazvali ruski napadi. „I taktika i strategija Ruske Federacije nisu se mijenjale dvadeset do trideset godina. Rusija stvara umjetne krize, uključujući i migracijske, koje onda imaju za cilj izazvati pritisak društva na vlade u određenoj europskoj zemlji.” Zbog toga ruska vojska napada civilne ciljeve u Ukrajini: stambene blokove, medicinske ustanove i škole.

Izbjeglištvo usred zime kao rusko oružje?

Putin nije eksplicitno zaprijetio EU-u izbjeglicama. Pitanje WDR-a ruskoj vladi o tome je li masovni egzodus iz Ukrajine, koji je pokrenula ruska strana, namjerno korišten, ostao je bez odgovora.

Austrijanac Gerald Knaus,stručnjak za migracije, smatra da Putin testira Europu i njezine vrijednosti. „Ne samo da smo preživjeli ovaj test, već smo ga položili – što se izbjeglica tiče", kaže on. "Ali, istinski teška runda dolazi na zimu."

Već sada je jasno da neke države, poput Poljske i Mađarske, doživljavaju selidbe, bijeg i migraciju unutar EU-a kao prijetnju. To bi moglo promijeniti EU. Jer, kada je prošle godine Poljska djelomično odbila ljude koji su htjeli zatražiti zaštitu na poljsko-bjeloruskoj granici i umjesto toga podigla ogradu dugu 187 kilometara, glavni argument je bio da je riječ o hibridnom ratu i da Bjelorusija želi izazvati migracijsku krizu.

Ovo bi mogao postati novi standard u EU-u: Komisija EU-a sada radi na direktivi koja bi svakoj državi članici mogla omogućiti da odbije ljude koji traže zaštitu na granici. I to uz obrazloženje: ti ljudi su političko sredstvo pritiska druge države.

Viktorija Zinčenka iz Ukrajine dobila je zaštitu u Njemačkoj. Živi s malim sinom i majkom na Bodenskom jezeru i želi ostati: situacija u Ukrajini je previše neizvjesna za obiteljski život. Napadi su se nedavno masivno povećali: to pogađa civilnu infrastrukturu, opskrbu električnom energijom i grijanje – upravo ono što je ljudima potrebno da prežive zimi i što bi ih moglo natjerati da pobjegnu na zapad.

Hoće li protjerivanje civila tada postati sredstvo pritiska i oružje - ovisi i od reakcije i odgovora Europske unije.

iš/wdr/ss

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu