Nema malo slučajeva da izbjeglice bez traga nestaju iz prihvatnih centara u Njemačkoj, ali je u njemačkoj pokrajini Donjoj Saskoj odnedavno taj broj izuzetno visok. Kako piše list Neue Osnabrücker Zeitung, posljednjih dana je nestalo oko 700 od ukupno 4.000 izbjeglica koliko ih je smješteno u nužnim smještajima. Mnogi nisu bili ni registrirani što je zapravo prvi korak u postupku dobivanja azila. Nadležne službe tako niti ne znaju tko su oni i kamo su otišli. U toj pokrajini je broj tako "nestalih" viši od prosjeka, ali sličnih slučajeva ima diljem Njemačke.

Zapravo to nije zabranjeno. Izbjeglice "u načelu imaju pravo slobode kretanja pa tako i da napuste prihvatne centre", objašnjava Matthias Eichler, glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Donje Saske. Zato niti službenici "ne mogu reći koliko je ljudi napustilo prihvatilišta na svoju ruku."

Ova praksa je ipak podigla prašinu u javnosti. Jochen Oltmer, stručnjak za migracije sveučilišta Osnabrück u tom nestajanju izbjeglica vidi još jedan dokaz kako "državi izmiče nadzor". I ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maiziere se nedavno požalio kako neke izbjeglice misle da same mogu otići kamo žele: "Izlaze iz prihvatilišta, naruče taksi, iznenađujuće je da imaju i novac da se onda voze stotinama kilometara kroz Njemačku," zgraža se njemački ministar u razgovoru za postaju ZDF. Utoliko je i broj neregistriranih izbjeglica za ministra "ozbiljan problem".

Prema važećim zakonima u Njemačkoj, tražitelji azila moraju se javiti nadležnoj službi čim stupe na teritorij ove zemlje. Ali u praksi već odavno izgleda drugačije. Već tjednima svakog dana na tisuće ljudi prelazi granicu i službenici su beznadno preopterećeni u evidentiranju.

Ne ostave niti poruku

Stručnjak za migraciju Oltmer se žali kako "izbjeglice ne ostavljaju nikakvu informaciju, ne znamo niti zašto su otišli." Utoliko se može samo nagađati o razlozima njihovog odlaska. Možda ne žele ostati u provinciji gdje se smješta mnoštvo izbjeglica. Možda odlaze tamo gdje već imaju rođake i prijatelje koji žive u Njemačkoj ili odlaze u područja koja im se čine atraktivnijima. Možda čak odlaze i dalje, u druge zemlje, na primjer u Skandinaviju.

Edith Avram iz njemačkog Ureda za migraciju i izbjeglice upozorava kako "nema pravne osnove da se izbjeglicama onemogući napuštanje prihvatnih centara". Utoliko ih i službenici koji se brinu za sigurnost u centrima ne sprečavaju kada odlaze.

Za Jochena Oltmera ta praksa stavlja u pitanje i njemački sustav raspodjele izbjeglica jer otežava integraciju i ignorira postojeće mreže poznanstava koje ti ljudi možda imaju. Konačno, te mreže su izuzetno važne: rođaci i prijatelji koji su već duže u Njemačkoj im mogu pomoći u postupku sa nadležnim službama, da se uopće snađu u novoj zemlji i da se ovdje nastane.

Oltmer u tome ne vidi nekakav sigurnosni problem jer je uvjeren kako većini nije bila namjera "ispasti iz radara" njemačkih službi i izbjeći postupak registracije.

Treba se snaći

Može biti da i mnoge izbjeglice niti ne znaju gdje su se zatekli u Njemačkoj. Njih se transportira autobusima i vlakovima i onda ih se negdje smjesti - glasnogovornik grada Delmenhorsta je uvjeren da oni često niti ne znaju gdje su. Tako su u prihvatne centre objesili kartu Njemačke da se izbjeglice mogu orijentirati.

Doduše, ako neki pridošlica napusti prihvatni centar bez da je bio registriran i ako ih iz nekog razloga zaustavi policija, onda su oni ilegalni useljenici bez prava boravka u ovoj zemlji. Drugim riječima, čitav postupak počinje od početka. Stručnjak za migracije zato smatra da bi za sve bilo bolje kad bi se i postupak registracije provodio brže: država bi zadržala nadzor, izbjeglicama bi bio jasan njihov status, a nadležne službe bi bolje mogle planirati.