21. kolovoza je Marcela Pagano, nakon što je dvije godine bila zastupnica vladajuće stranke La Libertad Avanza (Sloboda napreduje), aktivirala političku bombu: zajedno s još trojicom zastupnika napustila je stranku, a preko društvenih mreža je i jasnim riječima obrazložila svoje razočarenje.

Najprije se obraća ekstremno desnom argentinskom predsjedniku Javieru Mileiju. Mnogi od 46 milijuna Argentinaca vjerovali su da će spasiti njihovu zemlju, ali sad su i Pagano i mnogi Argentinci razočarani. Za DW kaže: „Bila sam uvjerena da možemo pokrenuti stvarnu promjenu. Ali na žalost je sve skrenulo s puta."

Vlada je zanemarila potrebe srednjeg sloja i ugroženih skupina poput osoba s invaliditetom i umirovljenika. I dodaje: „U mogućim slučajevima korupcije osumnjičeni nisu, kako se obećavalo, bili otpušteni nego ih se čak i štiti“ ogorčeno govori nekadašnja gorljiva sljedbenica predsjednika.

Ili biti sit, ili kupiti lijek

Pagano ga sad u svom pismu ne štedi: Milei se okružio oportunistima, dodvoricama i ulizicama, dok se konstruktivna kritika kažnjava giljotinom. Bake i djedovi moraju birati hoće li platiti hranu ili svoj lijek, sveučilišta propadaju, a korupcija se ne suzbija. Milei mora promijeniti smjer, inače će zemlja i industrija propasti.

Neposredno uoči parlamentarnih izbora u nedjelju, 26. listopada na kojima se bira polovica Zastupničkog doma i trećina Senata, riječi 39-godišnje političarke su mišljenje mnogih. Jer „argentinsko čudo“ o kojem govore mnogi ekonomisti širom svijeta, zadivljeni naglim padom inflacije (u rujnu 2025. iznosila je samo 2,1 posto u odnosu na prethodni mjesec), ima visoku cijenu.

„Više od 25.000 malih i srednjih poduzeća moralo je obustaviti rad zbog slabe potražnje i rasta troškova energije i kamata ili zatvoriti pogone. Kupovna moć formalnih plaća realno je pala za oko 20 posto, dok su neformalna primanja i minimalne mirovine izgubile više od 30 posto vrijednosti u odnosu na inflaciju", navodi Pagano. „A sektori poput građevinarstva, maloprodaje i usluga gotovo su potpuno stali.“

"Moj mjesec traje do 20.”

Čini se da je šteta nanesena šok-terapijom veće od učinka ozdravljenja državnih financija. Milei je zemlji, koja je u inozemstvu zadužena s 278 milijardi dolara, nametnuo strogi režim štednje: liberalni ekonomist otpustio je desetke tisuća državnih službenika, ukinuo ili spojio nadležnosti ministarstava i smanjio potpore za dijelom životno važne lijekove, struju, vodu, plin i javni prijevoz.

Simbol te radikalne politike štednje je motorna pila kojom, kako kaže, valja "odrezati” sve što nije nužno kako bi zemlja zaživjela. I doista, uz obuzdanu hiperinflaciju su tu i rezultati: po prvi put od 2010. Argentina ima višak u proračunu, snažan rast uvoza i rekordne zarade rudarskih i energetskih poduzeća u inozemstvu.

Ali siromašniji slojevi stanovništva sve više shvaćaju da od tih makroekonomskih uspjeha doslovno nemaju ništa. Rečenica „moj mjesec završava dvadesetog“ postala je uzrečica mnogih Argentinaca – plaća jednostavno ne traje do kraja mjeseca.

Prema procjenama stručnjaka, svaki drugi Argentinac mora svakog mjeseca posezati za svojom ušteđevinom da bi "vezao kraj s krajem”.  Razlog je i precijenjeni argentinski pezos s cijenama kakve su u SAD-u i Europi s jedne strane, a s druge rast nezaposlenosti, zamrznute plaće i silno povećane stanarine zbog liberaliziranog tržišta stanova.

Trump će ga spasiti?

„Mnogi ljudi rade još više, drugi odgađaju kupnju onoga što su planirali. Tko je ranije kupovao najbolju robu, sada uzima drugu ili treću kvalitetu. Obitelji se zadužuju. Već smo dva tromjesečja u recesiji, što je dovelo do drastičnog pada potrošnje“, kaže politički analitičar Sergio Berensztein za DW.

Zbog gospodarske krize desničarski predsjednik nedavno je potražio pomoć jednog od svojih najvećih političkih saveznika: američkog predsjednika Donalda Trumpa koji mu pak laska nazivajući ga svojim „omiljenim predsjednikom“. Washington planira pripremiti financijski paket u obliku valutne razmjene u vrijednosti od 20 milijardi američkih dolara za zemlju koja opet prijeti upasti u krizu jer nema domaće potrošnje.

No Trump tu postavlja i uvjet za ove izbore: „Ako on pobijedi, ostajemo uz njega. Ako ne pobijedi, odlazimo", jasno prijeti Trump.

A na izborima bi moglo biti tijesno: ankete za ovu nedjelju predviđaju mrtvu utrku između Mileijeve stranke La Libertad Avanza i ponovno ojačanih peronista iz Fuerza Patria.

Peronisti su nakon pobjede na pokrajinskim izborima u Buenos Airesu početkom rujna osjetili snažan vjetar u leđa. Računaju i na to što je Mileijeva popularnost pala na 40 posto, a osjetno je splasnula i euforija mladih birača, njegovih najvećih pristaša. „Predsjedničke izbore 2023. odlučili su glasovi mladih. Iako Milei još uvijek ima veliku potporu među njima, ona više nije ni približno kao prije", smatra Berensztein.

Korupcija i kod Mileia

Mnogi mladi prilično su razočarani Mileijevim učinkom. Općenito, Mileija bira više muškaraca nego žena. „U unutrašnjosti zemlje on se i dalje doživljava kao glas protiv sustava, iako on nikad nije niti bio u mnogima od njih" dodaje Berensztein. Javier Milei, koji opet na predizbornim nastupima više izgleda kao rock-zvijezda nego kao predsjednik države, ima još jedan velik – i sve veći problem: korupciju i to među njegovim najbližim suradnicima.

Njegova sestra Karina, glavna tajnica stranke, praktično najmoćnija osoba u vladi i Mileijeva najbliža suradnica, navodno je uzimala tri posto provizije pri dodjeli državnih poslova jednoj farmaceutskoj tvrtki. Ona sve to odlučno poriče, ali joj se ne vjeruje.

Uz „Karinagate" skandal zbog snimaka razgovora koje su dospjeli u javnost, izbio je i skandal oko Mileijeva stranačkog kolege Joséa Luisa Esperta. On je pak očito njegovao kontakte s jednim narko-dilerom, ali on se barem više ne kandidira na izborima.

„Ishod ovih parlamentarnih izbora na kraju nije presudan sam po sebi, važnije je kako će vlada na njega reagirati. Naravno da je Mileiju važno pobijediti pa makar i s malom razlikom, da bi stekao politički kapital i zaustavio zamah peronista“, kaže politolog Sergio Berensztein.

„Ali pobjeda neće riješiti argentinske probleme. Milei mora naučiti graditi mostove i prije svega promijeniti svoj konfrontacijski stil.“