Sve ankete pokazuju da su izgledi oporbe za uspjeh sada nešto veći nego na prethodnim izborima. Ne samo zato što je ona dijelom ojačana i što se konsolidirala, već prije svega zbog neispunjenih obećanja aktualne crnogorske vlasti koju čine Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića i njen vjerni partner Socijaldemokratska partija.  U ovoj zemlji s tek 650 tisuća stanovnika prosječna zarada je 480 eura, dok su troškovi jedne četvroročlane obitelji gotovo duplo veći.

Bahatost umjesto solidarnosti

Da je ekonomska i socijalna situacija je u Crnoj Gori sve teža, ustanovila je i Europska komisija u najnovijem Izvještaju o napretku. Kako se navodi, u Crnoj Gori vlada velika nezaposlenost, rastu inflacija i javni dug, dok su socijalne razlike najveće u Europi. Crna Gora od 2002. godine koristi euro, iako se tada još nalazila u Državnoj zajednici sa Srbijom.

Analitičar Zoran Radulović kaže za DW da je Crna Gora prije šest godina postala samostalna, ali ne i dovoljno demokratska i pravna država. „Ja mislim da je i onima koji su glasali protiv neovisnosti jasno da je Crna Gora tada odabrala pravi put, ali je problem što tim putem ne idemo ni približno dovoljnom brzinom“.

Nezadovoljnci zbog ovakvog stanjem okupili su se uglavnom u novoj stranci, „Pozitivna Crna Gora“ (PCG). Ankete pokazuju da će ta stranka građanske orijentacije sa parolom „Nove ideje, novi ljudi“, osvojiti desetak posto podrške građana, što bi moglo dovesti do toga da vladajuća koalicija sama neće moći ostvariti većinu u novom parlamentu i da će stoga morati sklapati koalicije sa strankama nacionalnih manjina (Bošnjaka, Albanaca i Hrvata). Visoki dužnosnik Pozitivne Mladen Bojanić je poručio Đukanoviću i njegovim suradnicima da je njihovo vrijeme isteklo. „Postojeća vlast nasuprot solidarnosti nerijetko demonstrira bahatost, a umjesto socijalne pravde nudi tzv. slobodno tržište. Kreatori takve politike su kreirali uslove jedino podobne sebi i svojim poslovnim elitama“.

Diplomat na čelu oporbe

Prema svim prognozama, najviše glasova u opoziciji osvojit će „Demokratski front“ koji čine „Nova srpska demokratija“ Andrije Mandića i „Pokret za promjene“ Nebojše Medojevića, uz podršku jednog dijela do sada najjače oporbene stranke, Socijalističke narodne partije. Na čelo tog saveza je stao bivši šef crnogorske diplomacije i nekadašnji jugoslavenski ambasador u Rimu Miodrag Lekić. Medojević tvrdi da Front želi korjenite promjene u Crnoj Gori. „Govorimo o potrebi radikalne transformacije jednog bolesnog političkog, ekonomskog i socijalnog sustava kojeg ne želimo šminkati već ga želimo iz korijena mijenjati“.

U takvoj situaciji Đukanoviću, koji više od dva desetljeća kontrolira sve poluge vlasti, održava bliske veze s osobama s Interpolovih potjernica i tajkunima, dok članovi njegove porodice imaju bogatstvo koje se mjeri desecima milijuna eura, nije praktično ništa drugo preostalo nego da građanima ponovo obećava bolji život i predstavlja se jedinim zaštitnikom obnovljene državnosti Crne Gore.  „U igri je na ovim izborima vrlo krupan ulog, onaj do kojeg smo došli poslije sto godina čekanja, onaj kapital koji smo ostvarili 21. svibnja 2006. godine“, kaže čelnik „Koalicije za europsku Crnu Goru“ (KzECG) i dodaje da, kako navodi, procrnogorska Pozitivna i prosrpski Front, zapravo planiraju postizbornu koaliciju. „Pokušavaju se predstaviti kao Crnogorci, a u suštini, žele svaki osvojeni crnogorski glas upotrijebiti za podršku velikosrpskom Demokratskom frontu. Jasno je da ovdje i jedni i drugi služe kao dio političkog inžinjeringa“, tvrdi Đukanović.

Inače, odnosi Crne Gore i Srbije su sve bolji, posebno nakon pobjede Tomislava Nikolića i njegove stranke i koalicije na nedavno održanim izborima. Đukanovića, međutim, ljuti činjenica da se čelnik Fronta Miodrag Lekić u finišu kampanje sreo u Bruxellesu s europskim povjerenikom za proširenje Štefanom Füleom, te da su Pajović i Medojević primljeni u Berlinu na visokoj razini, pa se on ne može više predstavljati kao jedini jamac proeuropske politike u Crnoj Gori. Ankete pokazuju da gotovo dvije trećine crnogorskih građana podržava priključenje svoje zemlje Uniji, odnosno da je to jedini konsenzus duboko polariziranog crnogorskog društva.

U svakom slučaju, tko god da pobijedi u nedjelju, trebat će mukotrpno i puno raditi kako bi se riješili ogromni i nagomilani problemi te zemlje koja je krajem lipnja otvorila pristupne pregovore sa EU-om, što znači da je bar korak ispred preostalih balkanskih država koje se nadaju pridružiti Uniji. „Tek je pred nama stresno razdoblje, jer pregovore počinjemo najzahtjevnijim poglavljima 23 i 24, koja se odnose na 'Ahilovu petu' današnje Crne Gore - uspostavu vladavine prava“, kaže direktorica neovisnog podgoričkog tjendika „Monitor“ Milka Tadić Mijović i dodaje da bi prva žrtva na tom putu mogao biti upravo Đukanović. „Mislim da bi on mogao biti ona 'krupna riba' koju traže EU i još neke europske zemlje, kao dokaz da se Crna Gora suočava s kriminalom“, ističe ona i zaključuje da je kontroverznom Đukanoviću potrebna još jedna izborna pobjeda i eventualni povratak na neku državnu funkciju kako bi sebi mogao osigurati imunitet od sudskih progona za nebrojene afere u kojima je sudjelovao tijekom zadnja dva desetljeća.