Zajednička izborna kampanja Nicolasa Sarkozya i Angele Merkel zapravo je već odavno započela. Još u veljači je njemačka kancelarka u jednom televizijskom intervju izjavila kako daje punu podršku francuskom kolegi. „Cilj njezine podrške bio je pokušaj približavanja takozvanog „njemačkog modela“ Francuzima kako bi se pokazalo da se većim socijalnim reformama može savladati kriza“, objasnila je nedavno Claire Demesmay iz Njemačkog društva za vanjsku politiku u Berlinu, nadležna za njemačko-francuske odnose. Ona navodi kako je Sarkozy za svoju kampanju želio iskoristiti čak i socijalne reforme koje je bio uveo Merkeličin prethodnik Gerhard Schröder. „Bio je to napad uperen protiv francuske ljevice. Sarkozy je želio pokazati kako u Europi postoji jedna moderna, hrabra ljevica koja je u stanju takve reforme uistinu provesti u djelo. Njegova je namjera bila istodobno pokazati kako u Francuskoj postoje samo staromodni socijalisti na čelu s Hollandeom“, kaže Demesmay.

„Njemački model“ nije poželjan

Međutim, plan francuskog predsjednika, kako se čini, nije upalio. Iako Francuzi naravno primjećuju da njihovi susjedi zahvaljujući socijalnim reformama bolje podnose i prolaze kroz krizu od ostalih europski zemalja, oni ipak ne žele prihvatiti takozvani „njemački model“. „Oni prije svega žele zadržati svoj suverenitet a ne prihvaćati nešto što im netko izvana ili čak iznutra naredi ili predloži“ objašnjava Claire Demesmay. Prema njezinom mišljenju, a kojeg dijeli i Etienne Francois iz Francuskog centra Slobodnog sveučilišta u Berlinu, pomoć i podrška Angele Merkel mogla bi Nicolasa Sarkozya na kraju čak i stajati mnogih glasova. A oni se u izbornoj utrci u prvom redu najbrže i najlakše mogu dobiti osvajanjem glasača po pitanju nekih unutarnje-političkih pitanja. Primjerice, kada je Sarkozy zaprijetio suspenzijom Šengenskog sporazuma, naglo i drastično mu se povećala popularnost.

Lov na desnom rubu društva

„Općenito, ukoliko želi dobiti što veći broj glasova, Sarkozyu ne preostaje ništa drugo nego da pokuša pridobiti glasače desnog Nacionalnog fronta“, kaže Demesmay i dodaje da budući da se on i do sada pokušao prikazati kao „veliki Europljanin“ da sada mora isto tako pokazati kako su mu usprkos svemu nacionalni interesi Francuske također prioritet. „Ujediniti ove dvije struje nije lako ali to mu mora poći za rukom. U ovom drugom krugu protivi Hollandea, Sarkozy bi mogao pokušati pridobiti glasove na račun svog političkog iskustva izvan francuskih granica. Istodobno, u tom slučaju bi mu Angela Merkel mogla naravno biti od velike koristi“, kaže Setfan Seidendorf iz Njemačko- francuskog instituta u Ludwigsburgu.

Merkozy i Schmitterand

A kada se već govori o podršci izvana, ona u Francuskoj u izbornim kampanjama ima već veliku tradiciju. Čak ni razne kombinacije imena poput Merkozy nisu ništa novo. Od ranije je već poznat naziv Schmitterand – kao izraz prijateljstva i međusobne podrške njemačkog kancelara Helmuta Schmidta i francuskog predsjednika Francoisa Mitteranda.

Međutim, socijalist Hollande se za sada ne može pohvaliti većim priljevom slične podrške i pomoći. Njegovi kolege socijalisti iz drugih europskih zemalja se za sada drže po strani. Do sada se tako nisu oglasili ni Britanac David Cameron, kao ni Talijan Mario Monti a niti španjolski premijer Mariano Ryjoy. Hollandeu je podrška stigla samo iz Njemačke, od šefa SPD-a Sigmara Gabriela. No, kako u Francuskoj za njega ionako gotovo nitko nije čuo, za Hollandea to i neće biti od neke veće koristi. Pa ipak, dosadašnja istraživanja i ankete najavljuju pobjedu socijaliste Hollandea na predsjedničkim izborima. A tada će europski šefovi vlada u svakom slučaju morati s njime surađivati.

Autor: Daphne Grathwohl/Željka Telišman

Odg.ured: Snježana Kobešćak