„Ovaj put je posebno teško", kaže Hardy Wendt. On je na ranijim izborima uvijek znao za koga glasovati. Sada taj šezdesetdevetogodišnji Nijemac kaže da nema kandidata koji bi ga uvjerio da glasuje upravo za njega. Kome dati drugi glas, koji blok bi trebao biti jači u parlamentu?

Na kraju krajeva, parlamentarni zastupnici biraju novog kancelara. Tko je dostojan nasljednik Angele Merkel? Kandidatkinja Zelenih Annalena Baerbock, socijaldemokrat Olaf Scholz ili kršćanski demokrat Armin Laschet? „Meni ne odgovara nitko od njih troje", kaže Wendt, koji upravo ide u kupovinu u Bonnu, na zapadu Njemačke.

Mnoge nepoznanice

Brojni su Nijemci koji razmišljaju kao Wendt. Institut Allensbach je, po nalogu dnevnih novina „Frankfurter Allgemeine Zeitung", prošlog tjedna proveo anketu prema kojoj 40 posto građana koji žele izaći na izbore ne znaju kome će dati svoj glas. To je najveći postotak do sada.

Politolog Thomas Gschwend sa Sveučilišta u Mannheimu nije time iznenađen. Po njemu, toliki broj neodlučnih birača prouzročen je „novom situacijom" – odlaskom Angele Merkel s političke scene.

„Nemamo kancelara koji izlazi na izbore. Tri stranke, a ne dvije kao do sada, bore se za mjesto kancelara. I nije baš jasno, bolje rečeno, potpuno je nejasno koju ćemo koaliciju dobiti. Mogu razumjeti da je sada teže odlučiti se za koga glasovati."

I Thomas Gschwend je svoje listiće za glasovanje poštom dobio prije nekoliko dana.

Predizborna kampanja dva bloka je prošlost

Njemačko-britanska povjesničarka Katja Hoyer kaže da nijedna stranka ne nudi nova i kreativna rješenja. Ona objašnjava da ključne teme nisu pokretane ni za vrijeme vladavine Angele Merkel – „kvaliteta života, mogućnost financiranja socijalnog zbrinjavanja ili društvena mobilnost". Povrh toga, dodaje Hoyer, „ni kandidati nisu posebno inspirativni, što dovodi do toga da su mnogi birači neodlučni, jer ne žele ni jednog od njih".

Od osnivanja Savezne Republike Njemačke 1949. stalno su u utrci bili konzervativni i socijaldemokratski kandidat za kancelara. Samo je 2002. liberal Guido Westerwelle pokušao pokvariti igru ta dva bloka, ističući i svoju kandidaturu – bez većeg uspjeha.

U nadmetanju konzervativnog i progresivnog bloka njemački liberali su od osamdesetih bili na strani konzervativnih kršćanskih demokrata, dok je ekološka stranka Zeleni bila na strani socijaldemokrata. A građani koji bi dali svoje glasove socijalističkoj Ljevici ili desno-populističkoj Alternativi za Njemačku (AfD) znali su da će stranka koju su birali biti u oporbi.

„Vratolomije rezultata anketa"

Ove godine stare računice ne važe. Tri stranke se bore za mjesto šefa vlade. Moguće je da nijedna od njih neće moći formirati većinu u Bundestagu sa samo jednim koalicijskim partnerom.

„Svaka od ove tri stranke je u nekom trenutku za vrijeme predizborne kampanje bila vodeća i to nije uobičajeno”, kaže politolog Gschwend. On dodaje da rezultati anketa pokazuju nezadovoljstvo i nesigurnost birača zbog predizborne kampanje i kandidata. „Ljudi nisu zadovoljni supstancom predizborne kampanje. Kada se pogledaju rezultati anketa od početka godine do danas to je prava vratolomija."

Tko zastupa kontinuitet?

Gschwend smatra da je „velika greška" kršćanskih demokrata bila to što su mislili kako će se Armin Laschet automatski pretvoriti u kandidata za kancelara koji predstavlja kontinuitet u odnosu na eru Angele Merkel. Njegova politika se doduše u dobrom dijelu poklapa s politikom četverostruke pobjednice na izborima Angele Merkel, ali mnogi promatrači vide njegovu osobnost kao potpuni kontrast u odnosu na miran stil vladavine dosadašnje kancelarke.

Gschwend podsjeća da nije svaki simpatizer Angele Merkel ujedno i pristaša Kršćansko-demokratske unije (CDU). Ona je mobilizirala mnoge glasove izvan stranke, osobito u ženskom dijelu populacije. „Ja ih nazivam biračima Angele Merkel ili njezinim kršćanskim demokratima, pomalo kao svojevremeno Reaganovi demokrati u SAD-u."

Odluka u posljednjem trenutku

Kandidat socijaldemokrata Olaf Scholz predstavlja se kao političar kontinuiteta. On u aktualnim anketama vodi. „Možda on nije uzbudljiv, ali se barem neće radikalno razlikovati od sadašnjeg stanja, koje se ljudima čini stabilnim, mada ne idealnim”, smatra Katja Hoyer.

„Ali, nije vjerojatno da on u anketama osvoji više od aktualnog postotka, jer je njegova stranka i dalje nepopularna", kaže Hoyer.

Koja će stranka onda pobijediti? „Ja se ni na koga ne bih kladio", kaže Gschwend. A poslije izbora može proći puno vremena dok se formira koalicijska vlada.

Kako god, oni koji će izaći na izbore morat će donijeti odluku do nedjelje u 18 sati.

I Hardy Wendt iz Bonna želi iskoristiti svoje pravo glasa. „Da, izaći ću“, kaže bivši taksist pokazujući niz ulicu na biračko mjesto koje će biti u osnovnoj školi. Tamo se u školskom dvorištu danas igraju djeca, a 26. rujna će u toj zgradi biti glasačke kutije. Možda će i Wendt do tada odlučiti kome će dati svoj glas.