Tko želi susresti Recepa Tayyipa Erdogana mora otići u gradić Gölcük, oko dva sata vožnje automobilom od Istanbula. Istina, ovaj Recep Tayyip Erdogan ima samo 20 godina i u politici je novak. Na lokalnim izborima u Turskoj kandidira za „muhtara" – to je neka vrsta načelnika okruga, nestranačka osoba s mandatom od pet godina.

„Kada kažem kako se zovem, mnogi mi ne vjeruju i misle da se šalim – dok im ne pokažem osobnu iskaznicu", kaže Erdogan. On nije u srodstvu s turskim predsjednikom, ali njegov otac je bio veliki obožavatelj islamsko-konzervativnog političara – još dok je ovaj bio gradonačelnik Istanbula.

San mladog Erdogana je da jednog dana postane veliki političar. „Za mene je velika čast to što se zovem kao naš predsjednik, jer njega vole i poštuju. Dobivam puno pozitivnih reakcija. Mislim da mi ime pomaže na ovim izborima."

„Pitanje preživljavanja"

I sam predsjednik se uzda u vlastitu popularnost: od početka godine neumorno vodi predizbornu kampanju, putuje po čitavoj zemlji. Svakog dana govori na više velikih skupova, a to najčešće prenosi većina televizijskih postaja. Sve izgleda kao da 31. ožujka neće biti birani gradonačelnici, općinski vijećnici i načelnici okruga, već on – predsjednik države.

„Erdogan je uzeo na svoja pleća sav teret ove predizborne kampanje. On je impresivan govornik, ali se primjećuje i da je nervozan", kaže novinar Ismail Saymaz koji piše za Hürriyet. Te dnevne novine su 2018. prodane jednom poduzetniku bliskom Erdoganu.

Saymaz važi kao jedan od rijetkih novinara tog lista koji se još usuđuju kritički komentirati predsjednikovu politiku. „Ovo nisu obični lokalni izbori", kaže on, „Erdogan ih je sam proglasio pitanjem preživljavanja. U biti se radi o tome hoće li birači potvrditi novi predsjednički sustav – ili neće."

Recesija

Od svog osnivanja 2001. Erdoganova stranka AKP pobjeđivala je na svim izborima. Između ostalog i zato što je uvjerljivo obećavala bolju budućnost, gospodarski rast i povećanje životnog standarda. Od prošle godine on kao predsjednik ima nove dalekosežne ovlasti.

Ali, sada se Turska, prvi put poslije dugog razdoblja, nalazi u recesiji. Vrijednost valute je pala. Povećavaju se inflacija, broj nezaposlenih i cijene. Da bi prisilila tržište da smanji cijene, vlada je otvorila vlastite prodajne štandove. Sada u mnogim mjestima ljudi čekaju u dugim redovima da kupe povrće koje subvencionira država.

Istanbul – najvažniji politički trofej

Sve to bi moglo pokvariti Erdoganove izborne rezultate. Stranka, kao i na parlamentarnim izborima 2018., nastupa u savezu s ultranacionalističkom MHP. U mnogim mjestima će ostati najjača, no u prestižnim metropolama mora računati s gubicima.

U glavnom gradu Ankari, prema anketama, trenutno vodi kandidat najveće oporbene stranke CHP Mansur Yavas. I u Antalyi, Adani, Mersinu i možda čak i u Bursi, oporba bi mogla preuzeti gradsku vlast. Izmir na zapadnoj obali je ionako uporište CHP-a.

Što se tiče Istanbula, ankete daju laku prednost kandidatu AKP-a Binaliju Yildirimu, no utrka će biti vrlo izjednačena. Ekonomska metropola s 15 milijuna stanovnika važi kao bitan politički trofej. Onaj tko osvoji Istanbul, osvojio je Tursku – to i Erdogan stalno naglašava.

„Gubitak Istanbula bi bio politički potres"

Tjedan dana prije izbora predsjednik je tu održao jednu od svojih najvećih manifestacija. Na ogromnim monitorima je prezentirao uspjehe i velike projekte: bolnice, trase podzemne željeznice, stambena naselja, knjižnice, sportske dvorane, škole, mostove, novu istambulsku zračnu luku. „Radimo naporno i malo spavamo", rekao je Erdogan svojim pristašama. Mnogi su na čelu nosili vrpce s njegovim imenom.

„Erdogan je tijesno povezan s Istanbulom. Tu je počela njegova karijera. Ako njegov AKP tu bude poražen, to će značiti politički potres", kaže novinar Ismail Saymaz: „Čak i kada bi izgubio samo neke gradske općine, kao što su Uskudar ili Bejoglu, AKP bi bio ozbiljno uzdrman."

Nagađanja o novim izborima

Ako oporba pobijedi u Ankari i Istanbulu, dodaje Saymaz, u Turskoj će se uskoro pokrenuti rasprave o novim izborima. Već tjednima se govorka o novoj stranci koju predvode nekadašnji Erdoganovi suborci kao što su bivši predsjednik Abdulah Gül i bivši premijer Ahmet Davutoglu.

Mladi Recep Tayyip Erdogan ne želi razmišljati o takvim scenarijima. Ali i on u svojoj četvrti u Gölcüku sluša puno žalbi zbog loše situacije u zemlji. „Previše mladih ljudi je nezaposleno, a malim poduzetnicima je teško", žali se vlasnik jedne gostionice: „Ništa ne ide dobro. Baš ništa."

Kada postane načelnik okruga počet će rješavati probleme – bar u Gölcüku, kaže Erdogan. No, još nije sigurno da će stupiti na dužnost „muhtara". Ima i dva protukandidata. Tek na dan izbora će se pokazati je li ime ono što će predstavljati presudnu razliku –  za oba Recepa Tayyipa Erdogana.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android