Elena Silvestra traži posao. 25 joj je godina i živi u Madridu, gdje je završila studij prava i međunarodnu trgovinu. Prije samo nekoliko godina ovo zanimanje je bilo neka vrsta jamstva za dobro plaćen i siguran posao. Ali, ta vremena su prošla. „Jedini posao koji bih mogla dobiti nije naročito dobro plaćen. Trebala bi raditi 40 sati tjedno i pri tome zaraditi samo 300 eura." A zbog toga što se od toga ne može živjeti, Elena se vratila roditeljima koji je financiraju.

Najdramatičnije u Španjolskoj i Grčkoj

Gospodarska kriza je pogodila je svom snagom mlade poput Elene. Od izbijanja krize nezaposlenost među mladima je skočila sa 15 na 23 posto. Prema podacima Eurostata (Europskog ureda za statistiku) 5,6 milijuna mladih starosne dobi od 15 do 24 godine je bez posla. Najdramatičnija situacija je u krizom pogođenim zeljama poput Španjolske i Grčke u kojima je više od polovice mladih nezaposleno. Iz ovog istraživanja su izuzeti oni koji još uvijek pohađaju školu i studenti.

Constantin Gurdžijev, profesor ekonomskih nauka sa Triniti koledža u Dublinu objašnjava  zašto recesija najviše pogađa mlade. "Mladi radnici su slabije povezani u sindikalnim organizacijama nego stariji, a pri tom nemaju ni ugovore na neodređeno vrijeme. Tako da je za poduzeće mnogo skuplje da uslijed krize otpuštaju starije radnike i onda odlučuju otpustiti i mlađe."

Sve to može ugroziti socijalni mir

Manje zaposlenih mladih automatski znači manje poreznih platiša za državu i manju potrošnju. Kada mlad čovjek živi na financijskom minimumu onda ne osniva obitelj, ne kupuje ni kuću ni automobil. Ali, nije u opasnosti samo gospodarski rast. Socijalni sustav je također u opasnosti jer zaposleni mladi plaćaju za starije. Ovakav razvoj događaja na kraju može ugroziti i socijalni mir, kaže financijski stručnjak iz Dublina profesor Gurdžijev. Jer, to što mladi osjećaju da su ih konzervativne političke snage i socijaldemokrati ostavili na cjedilu, može dovesti do njihovog priklanjanja ekstremističkim pokretima i strankama. “Nedavni neredi mladih iz socijalno ugroženih slojeva društva u Parizu, Londonu te na kraju i u Stockholmu ne slute na dobro”, smatra Gurdžijev. 

Rješenje je u emigraciji iz EU-a

Ova tema je od početka godine visoko pozicionirana u političkim agendama. Tako su i šefovi država i vlada zemalja EU krajem lipnja u Bruxellesu usvojili program o borbi protiv nezaposlenosti mladih. Za taj program će se iz briselske blagajne izdvojiti šest milijardi eura. No, pitanje je koliko će sve te mjere pomoći da se problem nezaposlenosti kod mladih prebrodi. Profesor Gurdžijev za današnju generaciju mladih ljudi ima jedan, možda neočekivan savjet: „Onaj tko je dobro obrazovan treba emigrirati iz Europske Unije“. A upravo to želi i Elena. "Ako se stvari ne promijene, razmišljam da odem u inozemstvo. Definitivno ne želim ići u Englesku ili Njemačku, jer u obje ove zemlje već ima previše Španjolaca. Ali, razmišljam o odlasku u Latinsku Ameriku", kaže Elena.