„Shirel ima predivan osmijeh, voli plesati, izlaziti s prijateljima i zrači čistom životnom energijom.“ Kada Eyal Golan govori o svojoj sestri, oči mu zasjaje. Kaže da je pravo čudo što je prošle godine preživjela masakr Hamasa na festivalu Nova. Zatim se ispravlja, jer o sestri govori u sadašnjem vremenu. Shirel Golan je mrtva. Na svoj 22. rođendan, 20. listopada, oduzela si je život.

Teroristi Hamasa napali su 7. listopada 2023. mjesto održavanja glazbenog festivala u Izraelu i brutalno ubili 364 civila, uglavnom mladih ljudi. Mnogo više ih je ranjeno, a 40 ljudi je oteto i odvedeno u Pojas Gaze. Shirel je najprije pokušala pobjeći vozilom s prijateljima, no napustila je vozilo s jednim prijateljem i sakrila se. Svi ostali su ubijeni – njih 11. To je teško podnijela, kaže Eyal.

„Moja sestra je ubijena dva puta. Njena je duša umrla 7. listopada. Bog nam je dao dar jer smo mogli provesti još godinu dana s njom. Vrlo smo religiozni. Rabin mi je rekao da je Bog spasio Shirel 7. listopada, ali da je Hamas ubio njenu dušu."

Brat želi prekinuti šutnju o samoubojstvima preživjelih

Shirel je bila najmlađa od petero braće i sestara. Obitelj joj je pokušavala pomoći, gotovo ju nisu ispuštali iz vida.

„Više nije izlazila. Željela je samo biti u svojoj sobi, nije htjela posjećivati mene i moju obitelj. Primijetio sam da nešto nije u redu s njom", priča njen brat. Od njene smrti Eyal ne prestaje govoriti o njenom samoubojstvu. Želi razbiti tabu u Izraelu i otvoreno govoriti o samoubojstvima onih koji su preživjeli terorističke napade.

Za njenu smrt obitelj Golan krivi izraelsku državu koja ne pruža dovoljnu pomoć preživjelima od 7. listopada 2023., iako su službeno registrirani.

"Pedeset samoubojstava među preživjelima"

Na nedostatak podrške u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) žale se i drugi preživjeli s festivala Nova. Na saslušanju u izraelskom parlamentu posjetitelj festivala Guy Ben Shimon je rekao: „Gotovo 50 samoubojstava ima među preživjelima s Nove. Još mnogo ih je prisilno hospitalizirano. Vidio sam tijela ljudi raznesena mecima. Trebamo liječenje. Tri puta sam se pokušao vratiti na posao, ali ne ide. Imam flashbackove, sve ponovno proživljavam. Za mjesec dana istječe državna pomoć, a ljudi poput mene trebaju se vratiti na posao.“

"Velika kriza koja se pogoršava"

Drugi pogođeni kažu da se moraju boriti sa zdravstvenim osiguranjem kako bi dobili više od 36 sati terapije, koliko pokriva država. To je premalo, upozorava Merav Roth, psihologinja koja pomaže traumatiziranim osobama diljem zemlje, uključujući bivše taoce i žrtve s Nove. „Nalazimo se u velikoj krizi koja se pogoršava. Bit će mnogo slučajeva PTSP-a u zemlji", kaže Roth. „Naša država nema dovoljno psihologa. Mnogi koji nam dolaze, dolaze jer im je istekla državna terapija. Njihova tuga i suočavanje s traumom tek sada počinju."

Za preživjele je posebno mučan osjećaj krivnje, jer imaju osjećaj da, iz lojalnosti prema žrtvama, i sami trebaju umrijeti, upozorava Roth. I naglašava: „Nikako ih ne smijemo ostaviti same."

"Ne čekajte da vam se preživjeli sami obrate"

Na upit njemačkog javnog servisa ARD izraelsko Ministarstvo za socijalna pitanja i socijalne usluge izrazilo je sućut obitelji Golan i ostalim pogođenima. Naveli su da preživjelima pružaju široku podršku. Međutim, od onih kojima je potrebna pomoć traži se da kontaktiraju 24-satnu službu, lokalne vlasti ili ispune obrazac putem interneta.

Eyal Golan smatra da to nije dovoljno: „Birokracija je moju sestru ubila drugi put. Odgovornost ne bi trebala biti samo na obiteljima. Onima koji su mogli pomoći mojoj sestri kažem - ne čekajte da vam se preživjeli s Nove sami obrate. Imate popise, znate točno tko je pogođen. Nemojte biti pasivni, već aktivni. Mi kao društvo moramo biti pažljiviji. Ako vidite nekoga tko se povlači u sebe, obratite mu se."

Samo zato što se slučaj Shirel prvi javno spominje imenom, ne znači da je ona izuzetak, kaže Eyal Golan. A kako bi se i drugi ohrabrili govoriti o tome, on želi nastaviti pričati priču svoje sestre.