Tek što se Sirija oslobodila dominantnog utjecaja Irana i Rusije, ta zemlja bi ponovno mogla postati igračka međunarodnih aktera. Ovaj put bi mogli biti uključeni Turska i Izrael. Obje države slijede svoje interese u zemlji. To ih međusobno sukobljava i tjera da međusobno oštro kritiziraju politiku prema Siriji.

Turska želi uspostaviti "neootomansku državu" u Siriji, javno su objavili izraelski sigurnosni krugovi. Ako Turska prijeđe "crvene linije", Izrael će intervenirati, upozorili su visoki izraelski dužnosnici.

Sa svojim stalnim zračnim napadima na Pojas Gaze, Libanon i Siriju, izraelska "fundamentalistička i rasistička" vlada sa svojom "agresivnom i ekspanzionističkom politikom" postala je "najveća prijetnja sigurnosti naše regije", rekli su dužnosnici turske vlade.

Najnoviji nediplomatski komentari uslijedili su krajem prošlog tjedna kao odgovor na izraelsko ponovno bombardiranje Sirije. Od svrgavanja diktatora Bashara al-Assada u prosincu 2024., Izrael je napao brojne ciljeve u Siriji, unatoč izjavi sirijskih prijelaznih vlasti, kojima dominiraju islamisti, da ne žele sukob s Izraelom.

Ipak, Izrael navodi da se osjećao prisiljen bombardirati Siriju. To je jedini način, navodi dalje Izrael, da se osigura da nova vlast ne upotrijebi oružje starog režima protiv vlastite zemlje.

"Poruka" Turskoj

Međutim, posljednji zračni napadi imali su drugi cilj: bili su poruka Turskoj, rekao je izraelski dužnosnik lokalnim medijima. Izraelski borbeni zrakoplovi napali su vojnu zračnu luku u Hami i, među ostalim ciljevima, zračnu bazu Tiyas u Homsu. Turska je mjesecima pregovarala o obrambenom paktu s novom sirijskom vladom. On bi uključivao obuku sirijskih trupa i korištenje sirijskih zračnih baza, uključujući one koje je napao Izrael.

Turska tvrdi da na taj način može popuniti vakuum koji su ostavili Iran i Rusija, bivši vojni pomagači Assadovog režima. Na taj način, tvrdi Turska, može pridonijeti stabilizaciji Sirije i nastaviti svoje operacije protiv terorističke skupine "Islamska država" (IS).

Izraelske brige

"Turska namjera o postavljanju sustava protuzračne obrane i radar u ključne sirijske zračne luke predstavlja izravnu prijetnju slobodi djelovanja Izraela u Siriji", napisao je izraelski vojni izvjestitelj Ron Ben-Yishai u komentaru za lokalni medij Ynet News. Da je Turska prisutna u Siriji, Izrael ne bi mogao slobodno koristiti sirijski zračni prostor za napredovanje prema Iranu, na primjer, rekao je Ben-Yishai. 

U Izraelu također postoji zabrinutost zbog nastajanja "sunitskog polumjeseca". Time se misli na to da bi Turska, Sirija i Egipat mogli formirati savez protiv Izraela. Takva bi formacija teoretski mogla zamijeniti dosadašnji protuizraelski savez, koji je prošle godine znatno vojno oslabljen, a mnogima u regiji poznat je i kao "Šijitski polumjesec".

Međutim, stručnjaci smatraju da je ideja o "sunitskom polumjesecu" malo vjerojatna: nijedna od ovih zemalja ne želi se boriti protiv Izraela.

Zapravo, nedugo nakon izraelskih zračnih napada na Siriju, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je novinskoj agenciji Reuters da njegova zemlja ne želi sukob s Izraelom. "Sirija ne pripada Turskoj, a ni Izraelu", rekao je Fidan tijekom sastanka NATO-a u Bruxellesu. "O sigurnosti Sirije trebaju odlučiti Sirijci. Ako žele surađivati ​​s određenim zemljama i određenim međunarodnim zajednicama, dobrodošli su." 

"Najdublji rascjep posljednjih godina"

"Ovo je vjerojatno najdublji raskol posljednjih godina", kaže Yusuf Can, bivši analitičar Wilson centra u Washingtonu, kojeg je zatvorila Trumpova administracija krajem prošlog tjedna. "Dugo vremena postojao je čudan dogovor između Turske i Izraela. Čak i kada su dvije države imale političke razlike, trgovina se nastavila. Ali taj tampon sada nestaje. Proxy rat danas je vrlo stvarna prijetnja", rekao je Can za DW.

Godine 1949. Turska je bila jedna od prvih zemalja s muslimanskom većinom koja je uspostavila diplomatske odnose s Izraelom. Obje su države uspostavile obavještajne, komercijalne i vojne odnose – ali su imale i puno verbalnih sukoba posljednjih godina.

"Samoojačavajući rivalitet"

"Nastavak izraelske agresije, pokušaji demilitarizacije južne Sirije i uplitanje u sirijsku politiku mogli bi navesti novu sirijsku vladu da produbi obrambenu suradnju s Turskom kako bi spriječila daljnje izraelsko širenje", stoji u komentaru briselskog think tanka International Crisis Group, objavljenog sredinom ožujka.

Stručnjak Yusuf Can također kaže: "Izraelski zračni udari i politika prema Pojasu Gaze raspiruju bijes i nesigurnost." Međutim, također naglašava: "Regionalne intervencije Turske i njezina potpora islamističkim skupinama, posebice u Siriji, također su pridonijele kaosu." Riječ je, kaže on, o "suparništvu koje samo sebe ojačava, a u kojem postupci svake strane opravdavaju strahove one druge."

"Iza kulisa, čini se da obje strane shvaćaju da bi izravan vojni sukob imao razorne posljedice, pogotovo jer je Turska članica NATO-a, a Izrael ključni saveznik SAD-a", nastavio je Can, naglašavajući da američki predsjednik Donald Trump igra "ključnu ulogu" u razgovorima između dviju zemalja: "On ima odnose s obojicom čelnika." Zapravo, sam Trump je nedavno govorio o takvoj posredničkoj ulozi tijekom posjeta izraelskog premijera Benjaminu Netanjahua Washingtonu.