Mjesecima slušam od onih na vlasti koliko slobode ima u mojoj zemlji, koliko su mediji pluralistički i neovisni i da kontroverzna pravosudna reforma neće učiniti ništa drugo od onoga što odavno postoji u drugim zemljama, na primjer u Njemačkoj. Dakle, tko prati državne medije može se smiriti i odahnuti: sve je u redu, zemlja napreduje.

A mi, strani mediji? Mi apsolutno nemamo pojma, a imamo loše namjere. Prije svih: Nijemci.

Pitanja koja mnogo otkrivaju

Koliko često su me u posljednje vrijeme moje bivše kolege (godinama sam radila za javnu televiziju TVP) pitale kako mogu raditi za njemačke medije! I govori li mi Angela Merkel što trebam napisati. Nažalost, nikada u životu nisam razgovarala s kancelarkom. Za mnoge Poljake „njemačko“ je sinonim za „strašno“. Ali ta pitanja bivših kolega zapravo otkrivaju više o njihovoj radnoj etici nego o onoj kojoj pokušavam ostati vjerna.

Prije četiri godine, kada je Donald Trump posjetio Varšavu, bila sam verbalno i skoro fizički napadnuta dok sam izvještavala s mikrofonom DW-a u ruci. Predbacivali su mi – samo lažemo. I tu dolazimo do Amerikanaca: vlasnik najveće privatne televizije u Poljskoj TVN je američka grupa Discovery. Još uvijek.

Gledatelji informativnog kanala TVN24, koji pripada TVN-u, nisu tako optimistični što se tiče budućnosti kao što su to gledatelji TVP-a, koji je pod državnim utjecajem. S jedne strane, jer se na TVN24 o vladi izvještava i kritički, a s druge strane, jer ta televizijska postaja uskoro više neće postojati u sadašnjem obliku i s ovim vlasnikom.

Kalkulirana koalicijska kriza

Prije godinu i pol TVN je podnio zahtjev za produženje dozvole za emitiranje programa. Ali dozvola nije izdana, a stara ističe narednog mjeseca. A sa zakonom koji je sada usvojen, Discovery je kao američki vlasnik izgubio pravo imati televiziju u Poljskoj. Senat, kao drugi dom parlamenta, još uvijek može odbiti odluku, ali nema zadnju riječ.

Vođa stranke PiS Jaroslaw Kaczynski znao je točno što radi kada je uoči glasanja u Sejmu dozvolio razrješenje člana vlade koji nije želio podržati zakon. I: Kaczynskom je također moralo biti jasno da mu uopće nisu ni potrebni glasovi koalicijskog partnera, stranke Razumijevanje (Porozumienie), prilikom glasanja o novom medijskom zakonu, da će mu to proći i bez njih.

Druge je ili uvjerio ili ih je možda čak i „kupio“. Politika kao na tržnici. Samo što se ne radi o jabukama ili kruškama, već o temeljnom pravu: pristupu informacijama.

U današnjoj Poljskoj relativno veliki broj medija pripada stranim tvrtkama, što je iz perspektive Jaroslawa Kaczynskog neprihvatljiva situacija. Šef vladajuće stranke PiS zahtijeva da poljski mediji moraju biti „poljski". O prodaji grupe regionalnih novina koju su vodili Nijemci prošlog prosinca državnoj naftnoj kompaniji PLN Orlen, na čijem čelu je njegov čovjek, Kaczynski je rekao kako „odavno nije čuo tako dobru vijest".

Napad na odnose sa SAD-om

Teško je zamisliti da bi se nakon ove odluke Sejma stvari za PiS u Poljskoj mogle poboljšati. Zato što je takav direktan napad na određeni medij, a time i na slobodu medija, ali istovremeno i na bliske gospodarske i političke odnose sa SAD-om – ipak previše.

Odavno se ide u tom pravcu, i čitava stvar bi mogla puknuti. Možda baš sada: neuspjeh odlaganja sjednica koji je PiS riskantnim manevrom drugog glasanja u parlamentu pretvorio u sumnjivu pobjedu, pokazuje granice do kojih sada dolazi sustav Jaroslawa Kaczynskog.

Demokracije mogu brzo umrijeti u državnom udaru. Ili polako umirati kada se, kao u Poljskoj, korak po korak, njeni temelji i kontrolna tijela ismijavaju, potkopavaju i eliminiraju. Ali kad više ne bude bilo slobodnih medija, demokraciji će doći kraj. Tada više nema slobodnog izbora, čak ni koji gumb pritisnuti na daljinskom upravljaču.