Rastuće cijene plina posljednjih tjedana su kod europskih trgovaca energentima i vlada probudile loše uspomene. Još su svježa sjećanja na probleme koji su pogodili energetska tržišta nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Kada je Europa pokušala okončati svoju ovisnost o ruskom plinu, cijene su skočile.

Osim što je potaklo već rastuću inflaciju, to je izazvalo i strah od restrikcija. Trajno visoke cijene također su stvorile probleme energetski intenzivnim industrijama, što je dovelo do gubitka radnih mjesta.

Europa je ipak dobro prebrodila posljednje dvije zime, uglavnom zahvaljujući vremenu toplijem od očekivanog, koje je omogućilo zadržavanje niske potrošnje energije. Međutim, hladan početak studenog doprinio je novom rastu cijena prirodnog plina. Cijene su 21. studenoga dostigle skoro 49 eura (51,6 dolara) po megavat-satu, što je najviša cijena zadnjih godinu dana.

Jesu li strahovi opravdani?

Hladno vrijeme je dovelo do toga da se grijanje više koristi, a u kombinaciji s malim brzinama vjetra u sjevernoj Europi i padom opskrbe iz vjetroparkova, potražnja za plinom je veća.

Međutim, cijene su i dalje ispod onih maksimalnih, zabilježenih tijekom 2022. godine, posebno zbog toga što je od tada pala potražnja za plinom. Sadašnji šok može se djelomično objasniti i činjenicom da su tijekom 2024. godine cijene bile puno niže nego u bilo kom trenutku od početka rata. „Cijene su porasle za otprilike 40 posto od sredine rujna“, rekao je za DW Petras Katinas, energetski analitičar u Centru za istraživanje energije i čistog zraka (CREA). „Dakle, to je odjednom prilično veliki skok.“

Izgledi da zima bude hladnija doveli su do strahovanja da bi zalihe - koje su donedavno bile do kraja popunjene - mogle biti iscrpljene i da bi to moglo potaknuti ciklički skok cijena.

Međutim, Katinas kaže da je ruska dominacija na europskom tržištu poprilično oslabila od 2022. godine i da je priča o krizi pretjerana. „Ne bih to nazvao krizom, posebno ukoliko ju usporedimo s onim šta se zapravo dogodilo 2022. i 2023. godine", rekao je on. „Većina članica EU-a više toliko ne ovisi o ruskom plinu."

No što je s ruskim plinom?

Pitanje ruskog plina nastavlja utjecati na cjelokupnu sliku. Rusija je daleko od giganta kakav je bila u pogledu opskrbe EU-a plinom. Udio ruskog plina u uvozu članica pao je sa 40 posto u 2021. na oko 9 posto u 2023. Međutim, prema nedavnim podacima Centra za istraživanje energije i čistog zraka, rast uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) u EU od skoro pet posto u odnosu na prošlu godinu znači da ruski udio i dalje čini 18 posto ukupnog uvoza plina u EU.

Ipak, izgleda da se isporuka ruskim plinovodom bliži kraju u zemljama članicama. Austrija, jedna od posljednjih europskih zemalja koja je primala taj energent iz Rusije, konačno je nakon pravnog spora s državnom ruskom plinskom tvrtkom Gazprom prestala primati njezin plin.

Slovačka i Mađarska i dalje dobivaju ruski plin iz plinovoda, no sve ukazuje da će taj aranžman završiti već krajem 2024. Petogodišnji ugovor o tranzitu plina, koji uključuje Gazprom i ukrajinsku državnu kompaniju Naftogaz za tranzit ruskog plina preko ukrajinskog teritorija,ističe krajem godine i Kijev kaže da ga neće obnoviti.

Iako će plinovod TurkStream i dalje opskrbljivati Mađarsku, prestanak isporuke preko Ukrajine izvršit će pritisak na zemlje središnje Europe, koje će morati pronaći alternativu.

Borys Dodonov, čelnik Centra za energetiku i klimatske studije pri Kijevskoj školi ekonomije, očekuje da će ugovor o tranzitu plina završiti jer „Ukrajina nema gospodarsku opravdanost za obnavljanje ovog ugovora".

On je u intervjuu za DW ukazao na mogućnost alternativnog dogovora. „Ne možemo isključiti skrivene dogovore i korupciju“, rekao je on i dodao da bi sam EU mogao lobirati da se dotok plina nastavi kako bi se izbjegle potencijalne nestašice u zemljama poput Slovačke i Mađarske.

Zanimljivo, unatoč svemu što se dogodilo u posljednje tri godine, EU ostaje najveći kupac i ruskog običnog i ukapljenog plina. U listopadu je na EU otpadalo 49 posto ukupnog ruskog izvoza ukapljenog prirodnog plina i 40 posto plina iz plinovoda.

Može li LNG riješiti problem?

Obzirom da je ruski plinovod prema Europi u velikoj mjeri prekinut 2022. godine, ukapljeni prirodni plin postao je važniji za obje strane. Udio uvoza iz Rusije porastao je za skoro 15 posto tijekom ove godine. Dodonov odlučno tvrdi da Europi ne treba nikakav ruski plin kako bi zadovoljila svoje energetske potrebe, zbog ukapljenog prirodnog plina koji dolazi iz SAD-a. On očekuje da će novoizabrani predsjednik SAD-a Donald Trump povećati proizvodnju LNG-a i misli da bi se Europa mogla pripremiti za veliki trgovinski sporazum o plinu s Washingtonom.

Ed Cox, čelnik globalnog LNG-a pri Nezavisnom pružatelju podataka o robi (ICIS), napominje da ukapljeni prirodni plin sada čini udio od 34 posto u europskoj potrošnji plina, što je dvostruko više nego prije ruske invazije. To znači da je Europa sada osjetljivija na globalni pritisak cijena. „Europa je povezanija s temeljima globalnog tržišta nego ikada prije“, rekao je on za DW. Dodao je da je ta povezanost vidljiva iako je ukupna europska potražnja za plinom pala za oko 20 posto u odnosu na razdoblje prije invazije i to zbog visokih cijena, toplijeg vremena i povećanja kapaciteta obnovljivih izvora.

Cox vjeruje kako će u slučaju hladne zime i završetka ukrajinskog tranzitnog sporazuma Europa i dalje moći zadovoljiti svoje potrebe za plinom putem LNG-a. Međutim, bit će izložena riziku od puno viših cijena, jer ponuda neće biti dramatično povećana u kratkom roku. „Europa će dobiti dovoljno prirodnog ukapljenog plina ukoliko joj zatreba. No, to bi značilo rast europskih cijena kako bi bile konkurentne azijskoj potražnji.“

Povećanje cijene plina prilikom popunjavanja zaliha poslije zime, dodao je, imale bi lančani utjecaj na zimu 2025. te sve kasnije godine. „Ne radi se o tome imamo li dovoljno ukapljenog prirodnog ili klasičnog plina, već o utjecaju na cijenu.“

Ovaj tekst je preveden s engleskog jezika