Kada je nacistička Njemačka kapitulirala 9. svibnja 1945. godine, vjerovalo se da je fašizam pobijeđen i da se užasi koncentracijskih i logora za istrebljenje „nikad više" neće ponoviti. Nažalost, slike Omarske, Keraterma i masovnih grobnica u BiH iz devedesetih godina 20. stoljeća potvrdile su da fašizam nije pobijeđen u Drugom svjetskom ratu. Analitičari tvrde da ideje koje je fašizam promovirao u najmračnijem razdoblju čovječanstva, danas imaju uporište i u ustavu Bosne i Hercegovine, zemlje koja želi postati članica Evropske unije (EU). Novinar bosanskohercegovačkog Radija 1 Amir Sužanj nam tvrdi da Dan pobjede nad fašizmom i ove, 2017. godine Bosna i Hercegovina i Balkan dočekuju uz ozbiljne proturječnosti u shvaćanju fašizma i antifašizma.

Za Židove i Rome - zabranjeno

„Već godinama prisutno selektivno tumačenje povijesnih činjenica, javno isticanje fašističkih ideja, relativiziranje zločina i negiranje direktne suradnje sa okupatorom i fašizmom u Drugom svjetskom ratu. To je samo naličje priče o fašizmu na balkanskim prostorima. Mnogo veći problem je institucionalna fašizacija bosanskohercegovačkog društva koja se manifestira na različite načine pa čak i kroz najviše zakone. Nema sumnje da je BiH jedina zemlja u Europi gdje se čitavim narodima i etničkim grupama oduzimaju osnovna ljudska prava: da se kandidiraju i budu birani i to odredbama državnog i entitetskih ustava. Javnost gotovo da nije svjesna ove zastrašujuće prakse. Tek kada bi ljudima u Bosni i Hercegovini i Europskoj uniji netko objasnio ono što je očigledno - da je bosanskohercegovačko društvo prvo poslije nacističke Njemačke i fašističke Italije u kojem Židovi i Cigani po ustavu ne mogu biti članovi Predsjedništva, možda bi vidjeli svu pogubnu dubinu kršenja famozne presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u čuvenom slučaju Sejdić i Finci", kaže Sužanj.

Zar 50 milijuna mrtvih nije bilo dovoljno?

Predsjednik Židovske zajednice u BiH Jakob Finci rođen je u obitelji sarajevskih sefardskih Židova u talijanskom koncentracionom logoru na Rabu 1943. godine. Jedan je od onih koje dejtonski ustav BiH danas diskriminira na najgori mogući način zbog čega je, zajedno s istaknutim članom romske zajednice Dervom Sejdićem, tužio državu pred Međunarodnim sudom pravde. Finci za Deutsche Welle kaže kako se poruka „nikad više" koja se svugdje čula nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu, nije ostvarila.

"U Europi, nažalost i u Bosni i Hercegovini se sve više osjeća prisustvo fašističkih ideja. Zato 9. svibanj kao Dan pobjede trebamo ponavljati svake godine, stalno se boreći protiv fašizma kako bismo ga jednom zauvijek sahranili. Jer ta ideologija je uzrokovala preko 50 milijuna mrtvih i unesrećila tisuće obitelji za dobrobit nekolicine pojedinaca koji su se obogatili na muci i nesreći drugih. Zato bitku Europe za pobjedu nad fašizmom ne treba spominjati i obilježavati samo 9. svibnja. To moramo imati pred očima svakog dana i stalno moramo činiti sve kako bi ljudi postali ravnopravni i kako bi vjerovali jedni drugima", kaže Finci.

Bolesna "ravnoteža" fašističkih ideja

Amir Sužanj upozorava kako ideja fašizma nije prisutna samo ustavnom odredbom o nacionalnoj pripadnosti dužnosnika, nego se vidi na svakom koraku: "I danas mnoge ulice nose imena osvjedočenih fašista i suradnika fašističkog režima, od Draže Mihailovića, Uroša Drenovića, Vojvode Kerovića i drugih četničkih komandanata iz Drugog svjetskog rata, preko imena poznatih ustaških ideologa i zločinaca po zapadnoj Hercegovini pa sve do pojedinih provjerenih nacističkih i ustaških funkcionara u bošnjačkom nacionalnom korpusu."

To nije tek nekakva bolesna "ravnoteža" među etničkim skupinama, nego pokazatelj kako su te fašističke tendencije prisutne na različite načine i sa različitim motivima, od otvorenog veličanja fašističke ideologije pa sve do pokušaja rehabilitacije pojedinih fašističkih pokreta - osobito četničkog i nastojanja da im se sada pripiše antifašistički karakter, smatra Sužanj. "Tako danas imamo otvoreno  promoviranje ustaških ideja u samom Jasenovcu, okupljanja četničkih organizacija po istočnoj Bosni i druga okupljanja fašističkih grupa, a da strukture vlasti i institucije ne poduzimaju baš ništa da onemoguće njihovo djelovanje. Čak ni isticanje fašističkih simbola na javnim priredbama, poput koncerata i sportskih natjecanja nije dovoljno jak znak institucijama da zaustave eskalaciju fašističkih ideja dok još nije kasno."

Novinar iz Bosne i Hercegovine upozorava kako i dva desetljeća nakon krvavog raspada Jugoslavije političke, a prije svega nacionalističke strukture u BiH "podgrijavaju" fašističku ideologiju. Antifašistički spomenici se uništavaju, uz javnu i prešutnu podršku fašističkim organizacijama i promoviranje mržnje i netrpeljivosti prema drugim narodima i etničkim skupinama. Vrhunac povratka u fašizam Bosne i Hercegovine je za Sužnja nespremnost da se u Parlamentu BiH usvoji zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija. A već i odbijanje političkih struktura priznati i suočiti se sa razmjerima genocida u Srebrenici pokazuje da će negiranje fašističkih ideja i ubuduće biti politička praksa u BiH.