Potencijal je tu i leži u pustinji Alžira: već sad je ta zemlja među najvećim proizvođačima plina na svijetu, a zalihe se procjenjuju na četiri bilijuna kubičnih metara, objašnjava alžirski stručnjak za energente Mourad Preure za postaju ARD. "A potencijal Alžira u nekonvencionalnoj eksploataciji, dakle frackingu je još veći: tu smo s oko 20.000 milijardi kubičnih metara na trećem mjestu u svijetu."

Preure je uvjeren da Alžir može ponuditi i više od plina: "Mi smo solarna baterija pod vedrim nebom". Na 86% područja juga zemlje je obasjano 3.500 sati sunca godišnje, na sjeveru je tek 1650 sati. Usporedbe radi: Francuska ima između 1100 i 1400 sati sunca godišnje, podsjeća alžirski stručnjak.

Sve je to točno i zato je Alžir čak nekoliko puta posjećivala Alžir i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, ali se usprkos tome njemački i inozemni investitori ne guraju u tu zemlju. Plin iz Alžira već doista stiže do potrošača na zapadu našeg kontinenta - u Španjolsku, Portugal i Italiju, ali teško dolazi do dogovora o većim projektima.

Stabilnost na klimavim nogama

Najveći problem je svakako duboko ukorijenjena korupcija u Alžiru, ali i odnos vlade prema svim građanima koji žele bolje dane za tu zemlju. Human Rights Watch navodi najmanje 280 političkih zatvorenika, a ialžirski pokret Hirak koji teži demokraciji u toj zemlji radije savjetuje zapadnim investitorima neka ne posluje s ovim režimom. Jer sva dobit odlazi u džepove vladajućoj kliki, dok u zemlji vlada bijeda, tvrdi jedan aktivist koji želi ostati anoniman novinarima ARD-a. Kad bi dobit odlazila u gradnju škola, sveučilišta, u infrastrukturu i žalosno zastarjelo gospodarstvo, to bi bilo druga priča, ali ovako...

Alžir je već i sad izuzetno ovisan i od ovog plina i nafte kojeg ovisi i to je jedan od najvažnijih izvora prihoda. Zarada ipak donekle odlazi građanima Alžira jer država subvencionira živežne namirnice, stanove i energente za svoje građane. Ali tako kupljeni socijalni mir je na klimavim nogama, tvrdi aktivist.

Možda za četiri, pet godina...

Alžirski stručnjak za energetiku Boukrif tvrdi kako je njegova zemlja "uvijek bila pouzdani partner koji se drži dogovora" i kako, za razliku od ostalih zemalja bogatih fosilnim gorivom, "nema geopolitičkih problema" i sukoba. To nipošto nije točno: Alžir je u izuzetno napetim odnosima sa susjednim Marokom, granica je zatvorena, a zatvoren je čak i plinovod koji je preko Maroka vodio plin u Španjolsku. To pogađa Maroko, ali pogađa i europske potrošače, makar Boukrif naglašava kako postoji još jedan podmorski plinovod koji vodi direktno u Europu i kroz koji nesmetano teče alžirski plin.

No u svakom slučaju, nije realno Alžir smatrati alternativom plinu iz Rusije u neko dogledno doba. Čak i kad bi bila uložena potrebna sredstva za značajno povećanje eksploatacije i njenog transporta u Europu, proći će godine dok značajnije ne poraste udio alžirskog plina na tržištu Europe. Boukrif nas uvjerava kako bi to moglo biti moguće za četiri, pet godina.

aš(ard)