Jedva da itko diže pogled sa svojeg mobitela i mnogima se čini kako su povezani s čitavim svijetom, ali u osnovi je sve to tek privid. I njemačke službene statistike svrstavaju usamljenost u nacionalnu pošast gdje se svaka šesta osoba osjeća usamljenom – to je preko 12 milijuna ljudi u ovoj zemlji. Kod mladih je još gore: čitava četvrtina osoba između 18 i 29 godina priznaje kako se „često“ osjećaju usamljenima.

Za njemačku ministricu obitelji Lisa Paus je to već jedan od najvažnijih problema današnjice. Jer to nije samo opasnost za tjelesno zdravlje – srčane tegobe, moždani udar, depresija i na koncu i suicid, nego je to i svjedočanstvo raspada socijalnog zajedništva i čak političke opasnosti.

To ministarstvo je sudjelovalo i u znanstvenom istraživanju Extrem Einsam (Izuzetno usamljen) gdje se mogla utvrditi povezanost između usamljenosti i sklonosti populizmu, vjere u teorije zavjere, želju za „čvrstom rukom“ u društvu, baš kao i olako prihvaćanje kršenja zakona i nasilja uopće.

„Tu se ne može uspostaviti uzročno-posljedična veza, ali svakako postoji korelacija“, objašnjava sociologinja Claudia Neu koja je jedna od autorica istraživanja. Ljudi koji se duže vremena osjećaju usamljenima percipiraju i čitav svijet negativnije, mračnije i sa više opasnosti. Teško vjeruju drugim ljudima, ali isto tako se topi i povjerenje u društvene institucije.

Stupi u naše redove protiv opasnosti

A to je i ozbiljan politički problem: demokracija živi od sudjelovanja u političkom životu i podrške građana što je sve tijesno povezano sa mjerom koliko se netko uopće osjeća dijelom društva. „S druge strane, čežnja za zajednicom je naravno još uvijek veoma snažna. To je osjećaj koji je duboko u nama kako vjerojatno ne bismo preživjeli bez drugih. I upravo je to ono što nude populisti i ekstremističke stranke: baš kao što stalno govore o prijetnjama i strahu, tako i poručuju 'pridruži nam se i bit ćeš dio naše zajednice'", kaže sociologinja.

Gabriela Grobacikova sad ima 25 godina i priznaje kako se u pubertetu intenzivno osjećala usamljenom. „Drugi ljudi su mi se činili daleko. Bez obzira koliko je ljudi bilo oko mene, nisam osjećala da sam s njima doista povezana“, kaže Grobacikova. Odrasla je u nestabilnoj obitelji pa tako i sama nije uspijevala stvarati prijateljstva koja bi imala nekakvu dubinu. „Usamljenost je stanje u kojem postoji snažna i neispunjena čežnja za zajedništvom i to sam pronašla u političkom angažmanu.“ Sad je aktivna u lokalnom društvenom angažmanu socijaldemokratskog okruženja i danas svoja iskustva prenosi učenicima škola u neprofitnoj organizaciji.

Jer njeno iskustvo je prije iznimka nego pravilo: istraživanje Kollekt je utvrdilo kako kod preko tisuću upitanih Nijemaca u dobi od 16 do 23 godina, manje od polovine (47%) misli kako u današnjoj Njemačkoj „dobro“ funkcioniraju demokratske institucije, a još manje njih (40%) vjeruje kako su današnji političari u stanju suočiti se s izazovima budućnosti.

Mlade „usijane glave"

Ne treba velike mudrosti niti uočiti kako elektroničke socijalne mreže doduše ne nude „pravi“ osjećaj zajedništva, ali u tom pametovanju u usamljenosti odlično „prolaze“ ekstremistička gledišta i ideje. No znanstvenici složno upozoravaju kako se nipošto ne smije današnja mladež optužiti kako su za zeru ekstremnija nego prije. „Tu bih žestoko pozvao na opreznost: od svijeta i vijeka su mladi sudjelovali u ekstremističnim pokretima“, kaže sociolog Björn Milbradt iz Njemačkog instituta za mlade (DJI).

Mladima je svojevrsno prirodno pravo biti „usijane glave“ – i lijevog i desnog političkog spektra, bilo da je to RAF i studentski pokret u šezdesetima,bilo neonacistički teror početkom devedesetih. Nema niti nekih čvrstih pravila, što mlade navodi na ekstremizam i tu je usamljenost možda samo jedan od faktora. No isto tako važno je i socijalno i ekonomsko porijeklo, odnosi u vlastitoj obitelji, sposobnost kritičkog načina razmišljanja – za razliku od oportunizma, susreti s mizantropskim načinom razmišljanja...

„To nije samo jedan čimbenik. Mislim da je to veoma važno naglasiti jer u javnim raspravama se radikalizacija u pravilu vidi u samo jednoj dimenziji, baš kao što je tvrdnja kako je glavni razlog radikalizacije današnjih mladih socijalna mreža TikTok.“ Ona možda jest faktor, priznaje sociolog, ali sklonost i otvorenost prema određenim ideologijama je već bila prisutna.

Ti si i budući predsjednik ili predsjednica vlade

No očito je kako među današnjim mladima veći odaziv ima ideologija desnice nego ljevice: u istraživanju mišljenja mladih korporacije Shell iz 2019. je utvrđeno kako je dobra trećina mladih sklona desničarskom populizmu u njihovim gledištima. „To je veoma opasan rezultat i mislim da je još uvijek“, smatra Milbradt. Izborni rezultati njemačkog AfD-a svjedoče kako to više nije „stranka starih gunđala“, nego im glas daje i sve više mladih.

Usamljenost je veoma složen problem našeg društva: i u obiteljima i u obrazovnim institucijama i pogotovo na radnom mjestu već odavno ne postoje socijalne spone kakve su možda nekad postojale, a to se onda prenosi i na osjećaj izdvojenosti iz čitavog društva. Naravno da može pomoći i nastava o opasnostima diktature, ali mlade bi najprije trebalo uvjeriti kako upravo na njima leži budućnost čitavog društva i države: „Mislim da čitavo društvo treba postati svjesno, što to znači da će taj naraštaj ubrzo biti na pozicijama političke i društvene moći koja ih ne zanima. A tu se nešto može učiniti“, smatra sociolog Milbradt.