Već tjednima ne samo Njemačka bruji o „pothvatu“ u Erfurtu kojeg je otkrio tabloid Bild: taj grad u Tirinškoj planira potrošiti gotovo 2,5 milijuna eura za preseljenje hrčaka sa zemljišta gdje bi 2026. trebala biti proširena škola. Navodno na tom zemljištu živi 39 tih glodavaca, što onda čini 64.102 eura za svakog hrčka. Čitave kuće se u tom kraju mogu kupiti jeftinije.

"2 i pol milijuna — odakle im ta svota? Trebali bi ih jednostavno staviti u kutiju i negdje iskrcati“, misli jedan građanin Erfurta novinaru postaje MDR. "U slučaju Erfurta, to je naravno nevjerojatna količina novca", rekao je Stefan Petzold, savjetnik za korištenje zemljišta i urbani razvoj pri njemačkoj ekološkoj udruzi NABU.

No istaknuo je da nije jednostavan zadatak pronaći prikladan dom za ovu životinju,jednu od najugroženijih sisavaca u Njemačkoj. Hrčci žive gotovo isključivo na plodnim poljoprivrednim površinama, gdje se lako mogu ukopati u meko, orano tlo i pronaći pouzdan izvor hrane. Suvremene tehnike uzgoja i pesticidi uništili su staništa europskih hrčaka posljednjih desetljeća, uništivši 99% njemačke populacije.

„Mediji pretjeruju"

"Životinje su se prilagodile svom okolišu i ne mogu samo tako živjeti negdje drugdje", rekao je Petzold. Morat će se pronaći, kupiti i pripremiti odgovarajuće polje za hrčke s prethodno izbušenim rupama, planirati ozimom pšenicom, lupinom i graškom kako bi im se pružile najbolje moguće šanse za preživljavanje. Nakon što to bude spremno, životinje će biti katalogizirane i sakupljene, premještene i zatim godinama redovito nadzirane kako bi se osiguralo da su se prilagodile svom novom staništu."

Usprkos tom golemom poslu u spašavanju hrčaka, Petzold smatra kako mediji pretjeruju u izvještavanju o ovom trošku: "Nisu hrčci krivi što su prepreka za ovaj građevinski projekt, to je loše planiranje", misli aktivist za zaštitu životinja. Po njegovom mišljenju, da su projektanti škole ranije znali kako ugrožavaju stanište ugrožene vrste, mogli su odrediti alternativnu lokaciju. "Obično su troškovi očuvanja prirode prilično niski za građevinske projekte, to je u pravilu manje od 5% ukupnih troškova izgradnje."

„Ludilo s propisima!"

To nipošto nije mišljenje svih građana Njemačke. Bivši berlinski sudac Klaus-Martin Groth za list Berliner Zeitung ovog svibnja tvrdi: "Zaštita vrsta jedna je od najvećih prepreka izgradnji u ovom gradu. Investitor nikad ne zna točno, hoće li projekt moći biti i realiziran.“

Grothova tvrtka zastupa jednog od dva investitora koji su htjele uložiti 60 milijuna eura u poslovni park Cleantech u berlinskoj četvrti Marzahn — prije nego što je berlinski upravni sud presudio protiv planirane gradnje zbog moguće prisutnosti europske zelene žabe krastače.

U lipnju je berlinski Senat usvojio nacrt zakona kojim bi se ubrzali procesi planiranja, odobravanja i izgradnje u gradu, posebice kada je riječ o stambenom zbrinjavanju. Dio novog zakonodavstva bili bi jednostavno zakoni o zaštiti prirode i vrsta, između ostalog u proširenoj mjeri dopušteno europskim propisima i njemačkim zakonom. Ali ekolozi nisu sigurni hoće li predložene promjene učiniti stvari bržima — i jesu li uopće zakonski dopuštene.

Verena Riedl, stručnjakinja za biološku raznolikost pri NABU-u, rekla je kako često čuje žalopojke kako "očuvanje vrsta koči građevinske projekte", te da su propisi i procesi planiranja duljine u Njemačkoj "previše dalekosežni i prestrogi."

„Tako je svugdje u Europi"

Prema njemačkom zakonu o očuvanju prirode, graditelji su "obavezni suzdržati se od nanošenja štete prirodi i krajoliku koja se može izbjeći" i "uravnotežiti" ili "zamijeniti" svaku neizbježnu štetu bioraznolikosti. Zakon je u skladu sa Smjernicom Europske unije o staništima iz 1992., čiji je cilj očuvanje divlje flore i faune Europe. To znači da su pravila za zaštitu ugrožene bioraznolikosti slična diljem EU-a, ukazuje Riedl, dodajući da to nekima u Njemačkoj očito nije jasno.

Ali Petzold, koji je prethodno radio u velikoj građevinskoj tvrtki tvrdi kako se kašnjenja u izgradnji ne mogu uvijek opravdati obaveznom zaštitom okoliša. Voditelji projekta često uopće ne razmišljaju o tom pitanju sve dok praktično gradnja treba početi. "Prečesto ljudi ne gledaju kontekst", rekao je. Problem je i otezanje s digitalizacijom spisa i nedostatkom računalskih alata kojima bi građevinskim investitorima bilo lako vidjeti probleme u prethodnim projektima i ubrzati proces.

Teške muke Njemačke željeznice sa žabama i gušterima

Ovo nije prvi put da hrčci skupo koštaju građevinskog investitora. Američki proizvođač čipova Intel koji planira izgraditi tvornicu vrijednu 30 milijardi eura u blizini Magdeburga morao je očistiti 400 hektara od jazbina hrčaka, premještajući ih na privremeno mjesto koje će na kraju omogućiti da se ponovno integriraju u divljinu.

Deutsche Bahn također uvijek iznova mora tražiti novi dom za životinje koje žive na budućoj trasi željezničke linije ili u obnavljanju željezničkih postaja. Tijekom godina, njemačka željeznica se bavila rijetkim pticama i gušterima u Baden-Württembergu, žabe krastače u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, morala je seliti čak i cijele mravinjake sa stanica u Berlinu i Brandenburgu. U nekim slučajevima doveden je pas tragač kako bi pomogao locirati stvorenja koja je teško pronaći na zaraslim mjestima.

Možda najistaknutiji sukob između životinja i graditelja dogodio se u Dresdenu, tijekom izgradnje dugo očekivanog mosta na rijeci Labi. Sumnjalo se da je predloženo mjesto za most stanište sićušnog malog šišmiša-potkovnjaka, kritično ugroženog u Njemačkoj.

Godine 2013. izgradnja mosta je nastavljena — što je dolinu Elbe koštalo statusa svjetske baštine UNESCO, a šišmiši su pod cijenu od 200.000 smješteni u plantaži šikare gdje je brzina i danas ograničena na 30 kilometara na sat.

„Kad štitimo njih, štitimo nas"

Oko 35% njemačkih autohtonih životinjskih vrsta je ugroženo, a biomasa populacije kukaca pala je za više od 75% tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, čak i u nekim prirodnim rezervatima. I to nije samo problem u Njemačkoj.

"Moramo štititi vrstu sve dok postoje, jer kada jednom izumru, ne možete ih vratiti", tvrdi Riedl. Da bi ekosustav normalno funkcionirao, broj vrsta ne može pasti ispod određene razine — i ne znamo koje su vrste i koliko njih ključne za održavanje zdravog ekosustava. Čak i komarci imaju funkciju, makar tek kao hrana za ptice.

Petzold tvrdi kako se zaštita vrsta ne bi trebala promatrati kao luksuz, već kao apsolutna potreba za održavanjem našeg načina života. "Naravno, škole i javna infrastruktura su važne, ali samo očuvanje prirode jednako je u javnom interesu — činjenica da možemo udisati svježi zrak, da imamo zelene površine za rekreaciju i koje su stanište za druge vrste", tvrdi stručnjak organizacije za zaštitu okoliša NABU.  "U konačnici, naš je glas glas prirode koja se ne može sama zaštititi." A u ime te zaštite, onda nema spasa niti za proračun grada Erfurta.