Organizacija zemalja izvoznica nafte je još u siječnju 2009. - dakle praktično usred gospodarske krize, odlučila kako će tržištu nuditi najviše 24,8 milijuna barela na dan - i sada, u lipnju 2011. kada je u mnogim zemljama kriza još samo neugodna uspomena, odlučila je kako će ta kvota i dalje ostati na snazi!

Uzbuna u Americi


Zato nije prošlo niti nekoliko sati od odluke u sjedištu OPEC-a u Beču pa da se oglasi i Jay Carney, glasnogovornik američkog predsjednika Obame, koji je izrazio "bojazan da se nalazimo u situaciji u kojoj ponuda nafte neće dovoljno pokrivati potražnju". Da bi se znalo što to znači, ne trebaju velike škole: nafta će postati još skuplja, što se dogodilo praktično još dok su bile upaljene kamere nakon ministarskog sastanka OPEC-a. Na tržištu Azije je cijena skočila za 11 centi za barel i dostigla 117,96 dolara. A iako Europljani mogu samo sanjati o cijeni benzina kakva je u SAD-u, bojazan Bijele kuće je sasvim konkretna: tamo je cijena benzina od siječnja do svibnja skočila za oko 28%. To je pak već postala ozbiljna prepreka gospodarskom oporavku.


Naravno da su se odmah čule i optužbe protiv zemalja-članica OPEC-a koje izgleda da (opet) koriste naftu kao oružje u borbi za prestiž na svjetskoj pozornici. Jer najgorljiviji protivnici povećanja količine nafte koja bi se ponudila tržištu su bili: Venezuela Huga Chaveza i Iran, kojem je očito i cijena nafte prilika da svijetu pokaže svoju snagu. Zanimljivo je da su se povećanju kvote suprotstavili i Ekvador - koji bi povećao kvotu samo ako potražnja još poraste, ali i Irak čiji ministar misli kako i ova cijena nafte "još nije previsoka".

Iz jednog u drugi džep

Među nadglasanim zagovornicima povećanja ponude nafte svjetskom tržištu je svakako najznačajnija Saudijska Arabija. Ona zapravo jedina ima i potrebne kapacitete, a šok saudijskog ministra je utoliko veći što je ta zemlja već najavila kako će već ovog mjeseca tržištu ponuditi dodatnih preko pola milijuna barela. Povećanje su zastupali i Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati - može se pretpostaviti da je tome bio sklon i Katar, a i predstavnici Nigerije i Alžira su bili članovi stručnog tijela koji su preporučili povećanje kvote.

Mada se prve tri zemlje i među arapskom subraćom često kritiziraju kao "sluge Zapada", treba podsjetiti kako je njihov motiv mnogo manje nekakva ljubav prema SAD-u ili Europi, a više - konkretan, vlastiti interes. Upravo su to zemlje koje su najdalje otišle u pripremama za razdoblje na koje se moraju spremati sve zemlje - izvoznice nafte: kada nafte jednostavno više neće biti.

U međuvremenu su uložili već goleme iznose u strane - zapadne koncerne, a to znači i da njihovi prihodi ovise od tih investicija. Tako im je i sve manje u interesu da njihov rast guše visokom cijenom nafte koju i sami prodaju. Tek tako se u punom smislu mogu razumjeti riječi saudijskog ministra za naftu Alija el Naimija o "jednom od najgorih sastanaka OPEC-a" koji se boji "ozbiljnog nedostatka" sirove nafte u drugoj polovici ove godine. Jer sljedeći ministarski sastanak OPEC-a je tek u - rujnu.

Autor: A. Šubić (agencije)
Odg. urednik: Anto Janković