1. Početak sezone karnevala

Karneval u Porajnju formalno počinje 11. 11. u 11 sati i 11 minuta- sekunde se ne računaju, ta tradicija seže još iz davnog doba kad se sekunde nisu brojale. Rituali u pojedinim karnevalskim metropolama se malo razlikuju: u Düsseldorfu se u tom trenutku "budi" Hoppeditz u tegli senfa (specijalitet tog grada) gdje je spavao od prošlog karnevala, u Kölnu se predstavlja novo tročlano vodstvo - Dreigestirn, u Mainzu se čita karnevalska proklamacija - Narrencharta... Zajedničko svima njima jest da teče mnogo alkohola, svira se i pjeva, pleše i zabavlja, a ne treba zaboraviti i popiti nešto. Naravno, neko alkoholno piće.

2. Karnevalske "sjednice"

Od 11.11. i formalno su dozvoljene "sjednice" i plesne priredbe pod maskama jer u par dana "pravog" karnevala ni teoretski ne stignu svi posjetiti jednu - ili više takvih karnevalskih manifestacija. "Službene" karnevalske udruge s tim sjednicama počnu obično tek nakon Nove godine, ali neslužbene - i alternativne kao što je Stunksitzung u Kölnu već u prosincu. Doduše i takva "alternativa" je u Kölnu postala golema institucija, a kartu za predstavu je gotovo nemoguće dobiti. Postaja WDR prikazuje na sam karneval njihovu "sjednicu" i na televiziji - u pravilu kastriranu. Jer šale, misle na televiziji, trebaju biti razumljive i ljudima u Leipzigu ili Hamburgu, a naravno i da sve treba biti politički korektno. Ukratko, najbolje šale se obično ne vide na televiziji.

3. Nova godina u Mainzu

Tek što se nekako dočekala Nova godina, u Mainzu tradicionalni recept za mamurluk: karnevalski mimohod 1.1. - Fastnachts-Kampagne uz mnogo pjesme, svirke, a naravno da se treba i malo okrijepiti kojom čašicom. U Mainzu su sigurni: to je najbolje sredstvo protiv glavobolje nakon alkohola za Silvestrovo.

4. Učenje pjesama

Svaki grad ima svoje karnevalske pjesme koje se pjevaju već naraštajima, ali stalno se pišu i nove. U Kölnu već preko dva desetljeća traje kampanja LMS gdje se ljudi mogu upoznati i naučiti pjevati karnevalske pjesme. Tu nisu samo problem riječi, nego i jezik: LMS bi mogla biti kratica i za inicijativu rečenu na "čistom" njemačkom: Lass mich singen (Daj mi da pjevam), ali naziv kampanje je naravno Loss mer singe.

Na tom kelnskom dijalektu su obično i tekstovi karnevalskih pjesama tako da se tu ima što učiti. Makar će neka lingvistička cjepidlaka reći da je - slično kao kod kajkavskog dijalekta koji tek dijelom utječe na zagrebački sleng - i dijalekt Kölna tek sleng nastao pod utjecajem (gotovo izumrlog) dijalekta plattdeutsch koji se govorio u okolici. U Kölnu sigurno nećete naći mnogo prijatelja s takvim teorijama - tu se to zove Sprach, dakle jezik. U najboljem slučaju će vam predložiti da si najprije popijete nešto.

5. Karnevalski bivaci u Düsseldorfu i Kölnu

Neke karnevalske udruge uoči karnevala podižu bivake gdje pripremaju opsadu grada kad počne karneval. Podižu se šatori, pale logorske vatre, ali u hladnoći siječnja to nije zamišljeno da se tamo i spava. Tko može spavati kad ima toliko pjesama koje treba pjevati i toliko posla oko pripreme kostima? Naravno, tu se pažljivo misli na (alkoholnu) okrjepu i logistiku dostave novih bačvi piva. Ipak se zna nešto krčkati i u kotlu - kod kelnskih Rote Funken je to varivo od graška.

Osobitost bivaka jest i da se u goste zovu i druge karnevalske udruge, čak i udruge iz drugih karnevalskih gradova. To nipošto nije samo po sebi razumljivo: i među gradovima i među udrugama u pravilu vlada ogorčeno natjecanje bez previše ljubavi jednih za druge. Ali uz jednu, dvije, tri čašice...

6. Proklamacija (kelnskog) princa

Već smo spomenuli kelnsku tročlanu "vladu" karnevala kojoj u siječnju gradonačelnica predaje žezlo. I to je dio tradicije prema legendi o ovom gradu: građani Kölna su se u nekom mračnom srednjem vijeku doista pobunili protiv (i svjetovnog) vladara grada, kelnskog nadbiskupa. Tako je u tom trojstvu na čelu "princ", podršku puka simbolizira "seljak", a tu je i jedna "djevica".

Oko te "djevice" ima još mnogo polemika: njena uloga je blisko povezana s legendom o svetoj Ursuli koja se zajedno sa svojim pratiljama u neko mračno doba žrtvovala da bi spasila grad. Te pratilje su naravno bile djevice, a njihov broj u naraciji ovisi o ambicijama (muških) seksualnih fantazija - seže i do njih nekoliko stotina.

No "djevica" u ovom karnevalskom trojstvu je isključivo - muškarac. Feministkinje su već desetljećima na barikadama protiv te tradicije, ali njihovi izgledi na uspjeh su još uvijek minimalni - već i zbog ideološkog balasta tog zahtjeva. Jer "djevica" je doista bila žena jedino za vrijeme nacista, na karnevalima 1938. i 1939. Čini se da je sudionicima karnevala u Kölnu još uvijek užasno smiješno kad neki muškarac navuče ženske haljine - makar je Köln jedna od najvažnijih metropola LGBT populacije čitave Njemačke.

7. Žene počinju s ludovanjem

U četvrtak prije karnevala - to će sljedeće godine biti 27. veljače, je Weiberfastnacht. "Noć" žena također počinje već u 11 sati i 11 minuta - i taj broj je karnevalistima očito užasno smiješan, a to ludovanje se odlikuje i po tome što je svaka žena ovlaštena odrezati kravatu svakom muškarcu koji joj dođe pred oči. Tu se nećemo upuštati u simboliku tog čina, ali i tu je najvažnije da teče mnogo alkohola, da se pjeva i pleše, da se nešto popije, pjeva i pleše, pa nešto popije...

Taj četvrtak obično znači i početak migracije: nekakav poslovni put u neku od karnevalskih metropola je u to doba definitivno nemoguć, ali milijuni posjetitelja se slijevaju u Düsseldorf, Köln, Aachen, Bonn, Mainz... Isto tako, na stotine tisuća stanovnika tih gradova bježe glavom bez obzira: jer pravi kaos tek počinje.

8. Mališani pod maskama

Od tog četvrtka pa do "pravog" karnevala sljedećeg ponedjeljka ne prestaju mimohodi najrazličitijih vrsta: dječje i školske karnevalske udruge, mimohodi udruga gradskih četvrti... Sudionici povorke bacaju slatkiše i cvijeće maskiranoj gomili koja stoji uz cestu, a makar oko svakog bombona obično vlada bitka kao da se umire od gladi, najviše je posla za gradsku čistoću koja je u tim danima stalno u pripravnosti. Ti mimohodi u pravilu znače i da gradski javni prijevoz baš i ne vozi.

9. Rosenmontag

Makar kod karnevala ljudi u inozemstvu možda ipak najprije pomisle na Rio ili Veneciju, u njemačkim gradovima - a to onda seže i do Bavarske i Münchena, na karnevalski ponedjeljak vlada redovito gužva više milijuna kostimiranih spodoba. Tu je redovito i mimohod karnevalskih kola, a isto tako tradicionalno se već zna što se može očekivati u nekim od gradova: Düsseldorf je tradicionalno politički najoštriji, negdje je važnija tradicija nego provokacija. Ali i tu treba najprije misliti: ima li tu negdje da se nešto popije? Ima.

10. Spaljivanje Fašnika

I u nekim njemačkim karnevalskim gradovima postoji tradicija podizanja lomače za lutku Fašnika - ili kako se to već zove u pojedinim gradovima (u Kölnu je to Nubbel). Simbolika je i tu ista kao i drugdje: spaljuju se i počinjeni grijesi i zimsko doba kako bi se otvorio put u novo rođenje prirode, dakle proljeće. I tu se Fašniku još mora nazdraviti, ali to je već daleko mirnija manifestacija u utorak uvečer.

11. Riba na stolu

Za građane karnevalskih metropola koji nisu skloni takvom ludovanju jedan je od ljepših blagdana: Pepelnica. Na taj dan počinje 40-dnevni post i nemrs uoči Uskrsa tako da se toga dana na trpezi obavezno mora naći riba (obično: usoljene haringe s kuhanim krumpirom ili krumpir-salatom). U najgorem slučaju školjke (dagnje).

No to je i dan kad se gradovi u Porajnju vraćaju u normalnost. Sve do 11.11. u 11 sati i 11 minuta - a onda sve od početka.