"Proganja nas se i prijeti nam se", žali se jedna stanovnica. Ona je pripadnica plemena Baka, naroda koji od pamtivijeka živi u divljini Messok Dja u Demokratskoj Republici Kongo. I opet se u Africi ponavlja stara priča, doduše na samo malo drugačiji način. "Bijeli čovjek" nije tek došao kako bi izrabljivao tamošnja bogatstva, nego je došao i uvjerio tamošnju vladu kako treba sačuvati bogatstvo prirode Messok Dje. To je jedno od najvećih preostalih staništa čovjekolikih majmuna i možda posljednje mjesto velikih stada slonova u čitavoj Africi. Tu je tako došla i organizacija za zaštitu okoliša World Wide Fund For Nature (WWF), projekt zdušno pomažu i mnoge vlade "bijelog čovjeka" - ne na kraju i Njemačke.

Problem jest: novcem "bijelog čovjeka" se plaćaju i lovočuvari koji su zaduženi čuvati majmune i slonove, drveće i ptice - ali ljudi tamo samo smetaju. Urođenicima, kao što su pripadnici plemena Baka, zabranjuju čak i pristup u prašumu koja je sad postala nacionalni park. "Ja sam Baka, moj otac je Baka, moja majka je Baka. Naši preci su nam povjerili ovu šumu. Naše jelo dolazi iz šume. Kad smo bolesni, idemo u šumu i sakupljamo lijek", kaže nam jedna pripadnica plemena. I njena djeca i unuci moraju moći tako živjeti. Ali sad ih se tjera iz njihovog pradavnog područja.

Novi "lovci na glave"

Slučaja se prihvatila organizacija Survival International koja okuplja zaštitnike indogenog stanovništva diljem svijeta. I doista: utvrdila je kako su urođenici kao što je pleme Baka postali žrtvom upravo bezočno okrutne industrije "zaštite" okoliša. Već proteklih godina je objavljivala fotografije i filmove kako čuvari parka zlostavljaju lokalno stanovništvo na najgori način. Dakle čuvari koje plaća organizacija WWF ne samo u DR Kongu, nego i u Kamerunu ili Srednjoafričkoj Republici. Poznati su slučajevi ne samo samovoljnih uhićenja, nego i mučenja i čak ubojstava.

Izgleda kako je najveći problem način kako se plaćaju ti čuvari: nagradom za svakog uhvaćenog, bio to pravi krivolovac ili tek takav kakvog oni proglase takvim. "S takvim sustavom nagrada se potiče da se hvataju ljudi bez obzira tko su i što rade i da se samo još više širi nasilje", žali se Linda Poppe iz berlinskog ureda organizacije Survival International.

I što je već politička bomba: novac za takve "nagrade" čuvarima stiže iz Europske unije i od njemačke vlade, koja financira čuvare i u Nacionalnom parku Salonga u dolini rijeke Kongo. Već unaprijed je određeno "plaćanje po učinku" što onda obuhvaća i novac za svaku uhvaćenu osobu. I organizacija WWF iz svoje blagajne plaća takve nagrade.

Immo Fischer, glasnogovornik WWF Njemačka, po svojim odgovorima izgleda kako uopće nije svjestan da se njegova organizacija optužuje za najteže povrede ljudskih prava i čak ubojstva. Umjesto toga on ponavlja kako je u Africi "posve normalno" plaćati nagradu čuvarima za svakog uhvaćenog: "Lovočuvari se bave izuzetno opasnim i važnim poslom i trebaju biti nagrađeni za svoj uspjeh na poslu. Morate si zamisliti: kad jedan lovočuvar uhvati lovokradicu koji sa sobom ima  dvije slonovske kljove životinje koju je ilegalno ubio, onda je vrijednost tih kljova veća nego što lovočuvar zaradi u čitavoj godini." Premije zato služe da lovokradica ne podijeli plijen sa lovočuvarom, objašnjava glasnogovornik njemačkog ogranka WWF-a.

A koga uzimate za čuvare?

Za Lindu Poppe je to zapravo bezočan argument. Nevinog urođenika je svakako lakše "uhvatiti" nego pravog i dobro naoružanog lovokradicu, a najveći problem jest što WWF i sve te organizacije posve očito uzimaju krive ljude za zaštitu parka: "Treba se pouzdati u ljude koje tamo i žive, ali njih se umjesto toga protjeruje iz tog područja. Oni su prvi kojima je stalo do zaštite njihovog područja i trebali bi biti najveći saveznici organizacija za zaštitu okoliša."

I službena Njemačka se sve više bavi tim problemom, kako kroz parlament tako i kroz Povjerenstvo za gospodarsku suradnju i razvoj. Za zastupnicu stranke Ljevice, Evu Schreiber kriva nije samo Vlada, nego i državne institucije kao što su Banka za obnovu i razvoj ili Njemačko društvo za međunarodnu suradnju. Ona se pita: je li njemačka vlada svjesna koga i zašto to plaća?

Zapravo je najveće pitanje: što se to plaća? "U tim parkovima prirode se jednostrano zastupaju interesi vrlo konzervativnih zaštitnika prirode koji se na licu mjesta ponašaju kao da su gazde, a u lokalnom stanovništvu vide tek prijetnju", misli ova političarka.

Ona zapravo u čitavoj njemačkoj politici zaštite prirode u Africi vidi vrlo kolonijalan odnos prema Crnom kontinentu: promatra ga se kao stanište slonova, lavova, divljih životinja i biljki - bez stanovnika. Vlada ne smije zaboraviti da će i zaštita okoliša uspjeti samo ako na tu zaštitu budu motivirani ljudi koji tamo žive.

"Provjeravaju" se ljudska prava

Njemačka vlada je počela davati odgovore na sve ove upite i sumnje koje su se pojavile. Ona "provjerava" poštivanje međunarodnih ljudksih prava na licu mjesta redovitim izvješćima i posjetima. Provedba i pridržavanje određenih normi i standarda se "potiče mjerama obrazovanja", na primjer treningom čuvara. S Bankom za obnovu i razvoj i Njemačkim društvom za međunarodnu suradnju se "istražuje kako se još više može obratiti pažnja ljudskim pravima" u projektima zaštite prirode.

Ali u osnovi, financiranje Parka prirode u dolini rijeke Kongo se nastavlja s četvrtom fazom programa naslovljenog "Bioraznolikost i obnovljivo korištenje šume".

Tek tu bi "bijelom čovjeku" pripadnici plemena Baka mogli objasniti neke stvari u životu...

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android