Teresa Lewis bit će prva žena koja je smaknuta u saveznoj državi Virginiji nakon gotovo sto godina. No rasprave o smrtnoj kazni nisu se rasplamsale samo zbog toga. Čak i zagovornici smrtne kazne u ovom slučaju sumnjaju u ispravnost odluke da Lewis bude smaknuta smrtonosnom injekcijom.

Teresa Lewis priznala je da je prije osam godina dvojici muškaraca platila kako bi ubili njezinog muža i posinka. Ne postoje nikakve sumnje u njezinu krivicu. 30. listopada 2002. tada tridesettrogodišnja Teresa ostavila je otvorena vrata svoje kamp kućice. Dogovorila je s dvojicom muškaraca da tu noć upadnu i ubiju njezinog muža i posinka koji su živjeli s njom. Motiv: Lewis se htjela domoći novca svog muža i novca od osiguranja svog posinka..

Dvostruka pravila

Nakon priznanja Teresa Lewis te dvojica ubojica, Matthew Shallenberger i Rodney Fuller optuženi su za ubojstvo. Kontroverze se javljaju pri izricanju kazne. Naime dvojica muškaraca dobili su doživotne kazne dok je Teresa Lewis osuđena na smrt. Nije upitna stvarna krivnja već kvaliteta odvjetnika i tijek samog suđenja.

Prvi su reagirali Fullerovi odvjetnici: s državnim odvjetnikom dogovorili su doživotno izdržavanje zatvorske kazne, ukoliko njihova stranka svjedoči protiv dvoje drugih optuženika. Shallenberger se izvukao jer prema izjavama suda ne bi bilo pravedno da jedan ubojica bude osuđen na smrtnu kaznu a drugi na doživotni zatvor. Za razliku od njih Teresa Lewis osuđena je na smrt zbog navodnog organiziranja i naručivanja ubojstva – jer je slijedila upute svojih odvjetnika.

Potpora Johna Grishama

Najslavniji kritičar ovog procesa zasigurno je jedan od najprodavanijih američkih autora John Grisham (Klijent, Tvrtka, Slučaj Pelikan, Vrijeme ubijanja,…). Grisham, i sam pravnik, u Washington Postu založio se za jednaku kaznu svim sudionicima ovog zločina. No iako je Teresa od početka surađivala s vlastima i prije nije bila kažnjavana ni nasilna, dobila je težu kaznu. Grisham ne sumnja u krivnju Terese Lewis, no smatra da će, ukoliko ona bude smaknuta, taj slučaj „ponovno ukazati na nepravednost sustava smrtne kazne u SAD-u“.

Guverner ne želi mijenjati sudsku odluku

Branitelji Terese Lewis sa svojim prigovorima već godinama ne nailaze na odaziv. Pritom su njihovi argumenti nepobitni: Lewis je patila od teške ovisnosti o lijekovima, a kvocijent inteligencije tek je nešto viši od minimalne vrijednosti potrebne za izvršenje smrtne kazne. Osim toga psiholozi su dokazali postojanje zavisnog poremećaja ličnosti kod optužene. Bolesnici se često osjećaju bespomoćno i nesposobno, pa zbog toga nerijetko za njih odluke donose druge osobe. Psiholog koji je dugo proučavao Teresu njezino ponašanje uspoređuje s onim djevojčice. Branitelji su pored toga iznijeli dokaze koji ukazuju na to da je zločin zapravo isplanirao Shallenberger. Fuller je naime pod moralnom i materijalnom odgovornošću izjavio da njegov sukrivac nedvojbeno snosi odgovornost za ubojstva. Shallenberger je nadalje i sam u pismu prijateljici priznao da je s Teresom Lewis spavao samo da bi se dočepao njenog novca.

Da bi privukli pažnju na ovaj slučaj, prijatelji i oni koji ju podržavaju u tu svrhu otvorili su internet stranicu. Na toj stranici objavljena je i audio snimka na kojoj se čuje Teresin glas. Pjeva pjesmu znakovitog naslova „I need a miracle“ (Trebam čudo).

No to čudo vjerojatno se neće dogoditi. Republikanski guverner Virginije, Robert McDonnell nije impresioniram njihovim naporima. Odbio je pomilovanje uz obrazloženje da nijedan liječnik nije došao do zaključka da je Teresa Lewis zakonski gledano mentalno zaostala.

Autor: Ana Kontrec/ agencije

Odg. ur.: N.Kreizer