„Svi smo sad prodisali, što da vam kažem, čitava familija. Zajedno sa svekrom i svekrvom koji su nam presudno pomagali ovih godina", ocjenjuje novonastalo stanje u vezi sa svojim stambenim kreditom Anita Kalebota iz Splita, s kojom razgovaramo nakon konverzije dugovanja određenog švicarskim frankom u euro i kunu. Riječ je, naravno, o epohalnom i već dugogodišnjem problemu golemog broja građana Hrvatske – njih približno 60 tisuća koji skupa duguju oko 21 milijardu kuna. A nevolja je nastala, kao što je poznato, kad je vrijednost franka prema euru počela u jednom trenutku nezadrživo rasti.

Većina dužnika tek tad je postala uopće svjesna da im je kredit uvjetovan valutnom klauzulom, i što to zapravo znači u praksi s dugim rokom trajanja. Pokazat će se da su banke od njih prikrivale stvarne rizike takve zaduženosti i da su nelojalno upravljale kamatom. Vremenom se počelo postavljati i pitanje zbog čega strane banke u RH ne posluju u domaćoj valuti, e da bi zalaganja netom osnovane Udruge Franak – organizacije ugroženih potrošača – konačno počela ostvarivati efekt. U rujnu 2015. godine Hrvatski sabor preuredio je zakonsku regulativu i kreditorima naložio konverziju valute.

Narodna banka protiv naroda

„S početnom ratom u protuvrijednosti od oko 6.500 kuna, došli smo bili sve do 11.300 kuna“, prisjeća se Kalebota, „a nakon konverzije plaćamo 3.800. Dužni smo 400 tisuća kuna, umjesto preko 600 tisuća, što nam otvara mogućnost za kupnju većeg stana, o čemu prije konverzije nismo mogli ni sanjati."

„Nažalost“, zaključuje ova ekonomistica koja radi u jednoj splitskoj školi, „nije svaka priča isto završila, razlikuje se slučaj od slučaja u brojnim detaljima, neki dužnici ostaju u problemima“. Procjene su isprva govorile da će konverzija pomoći golemoj većini ucijenjenih švicarskim frankom, no u stvarnosti baš i nije tako. Uostalom, za dodatnu neizvjesnost su se pobrinule i opet banke, koje često ne provode konverziju onako kako bi zakonski trebale. Tome možemo pribrojiti brojna negodovanja, otpore i politička podmetanja od kreditora koji se ne miri s takvim izmicanjem već osiguranog ekstraprofita.

Tri banke u Hrvatskoj prednjače po nepravilnostima u provedbi konverzije: Addiko (bivša Hypo Alpe Adria banka), Raiffeisen i Sberbank (bivši Volksbank). Ali, to je Hrvatska narodna banka objavila tek kad je Visoki upravni sud po tužbi Udruge Franak, krajem prošlog ljeta, odlučio da takvi podaci ipak moraju biti javno dostupni. Ponašanje središnje banke time govori u prilog tezi kako glavna monetarna institucija u RH ustvari štiti krupni financijski kapital. A ne hrvatske građane, opću dobrobit i nacionalnu ekonomiju, dakle, što se vidi i po kroničnom manjku hrvatske monetarno-političke suverenosti.

Kontraudar financijske industrije

„Kredit mi je konvertiran početkom ove godine, a zatim sam nakon refinanciranja prešao i s eura na kune“, objašnjava nam svoju situaciju Elvis Sudar iz Karlovca. „Ipak, tadašnja moja banka, Splitska banka, upustila se potom u novo manipuliranje kamatama: jedno su obračunali meni, drugo prikazali HNB-u!"

Ovaj član i aktivist Udruge Franak predočio je taj slučaj HNB-u i Ministarstvu financija, te se namjerava i dalje sudski boriti za naknadu štete koja mu je nanesena. Ali, s donekle izmijenjene adrese – u međuvremenu je prešao u Karlovačku banku, na kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. I valjda se osjeća kao da se nakon grozomorne oluje na moru naposljetku dokopao čvrstog tla: „Teško mi je i samom povjerovati kako su samo prenapuhivali te kamate, kako su nas u startu uvukli u razne svoje nebuloze protiv kojih sam ne možeš ništa. No možeš kad se udružiš s brojnim drugim ljudima u sličnoj poziciji.“

„Danas imamo i pravomoćnu presudu za Udrugu Franak, potvrđenu na Ustavnom sudu RH, koja jasno kaže da je promjenljiva kamata protuzakonita ako se mijenja po samo jednom parametru. Tako da su onda i uvedeni dodatni parametri, pa je razlika u pojmu promjenljive kamate nekad i danas – noć i dan. Zaista ne biste vjerovali kako su tada banke poslovale, a u što smo i mi tek naknadno proniknuli. Jednostavno, ponestane im novca, oni samo dignu kamatu i nikom ne polažu račun za to. A sad je propisano da se drže euribora, libora, NRS-a i drugih parametara, čega ranije nije bilo u ugovorima“, rekao nam je Elvis Sudar.

Najnoviji kontraudar iz smjera financijske industrije, pak, došao je u Hrvatsku posredstvom Europske komisije. Naime, ona je u nedavnom pismu hrvatskim vlastima konstatirala da je preveliki teret rješavanja dužničke krize prebačen na banke, čime se navodno ugrožava i jedinstveno tržište kapitala.

Dvostruka mjerila Bruxellesa

U iščekivanju reakcije države – ili bar pukog nastavljanja preuzetog kursa – porazgovarali smo o daljnjim okolnostima i s Nicole Kwiatkowski, odvjetnicom Udruge Franak. Ona smatra da EK ponovno zastupa dvostruka mjerila u primjeni pravila na razne države-članice EU-a. „Jer, postoji niz presuda, kako sudova pojedinih država članica, tako i Europskog suda, koje proglašavaju određeno ponašanje banaka u odnosu na potrošače nepoštenim i nesavjesnim. Pa i u odnosu na kredite vezane uz valutnu klauzulu. No, mislim da je riječ i o boljem lobiranju predstavnika banaka prema EK-u“, rekla je Kwiatkowski.

U intenzivnijoj prezentaciji činjenica u tom kontekstu, državi ne bi zgoreg bilo sistematično prekršajno procesuiranje banaka koje su kršile i krše odredbe o provedbi konverzije. Propisane novčane sankcije nose potencijalne milijarde kuna za državni proračun, mada pravnica Udruge Franak nije jako optimistična: „Mislim da nije skorije za očekivati tako nešto jer su prava potrošača, pogotovo kod financijskih usluga, područje koje još nije od interesa državnim institucijama. Također, kršenje tih prava se pokušava minorizirati, svesti na pojedinačne propuste banaka, a ne na općeniti model ponašanja u poslovanju.“