Jedna od tema njemačkih novina je tematska večer o Balkanu koja je na programu televizije ARTE. Frankfurter Allgemeine Zeitung tim povodom pod naslovom: „Ono što je danas Bliski istok, Balkan je bio jučer" piše kako se „Arte osvrće na raspad Jugoslavije i pita što je uslijedilo nakon njega". „Prije četvrt stoljeća Europa i svijet su – onako intenzivno kako danas prate užase ratova na Bliskom istoku – gledali na Balkan. Od srpskog napada na Vukovar 1991. pa do obuzdavanja borbi u Makedoniji intervencijom NATO-a 2001. ratovi i etnička čišćenja u regiji su zaokupljali pozornost svijeta. Memoari Billa Clintona, Madeleine Albright i drugih političkih djelatnika iz onog vremena pokazuju: ono što je danas Bliski istok, jučer je bio Balkan."

„O tome se večeras radi na televiziji Arte. Tematska večer o Balkanu počinje dvodjelnim dokumentarcem o povijesti Jugoslavije, propale višenacionalne države, uspostavljene na ruševinama dva propala višenacionalna imperija, osmanskog i habsburškog. 'Iluzija Jugoslavija' – tako glasi naslov na koji će jugonostalgičari odmah uložiti prigovor. No, vrijeme u kojem je Jugoslavija, osnovana 1918., bar donekle mogla važiti kao otporna konstrukcija, kratko je trajalo. Ubojstvo vođe Hrvata Stjepana Radića 1928., kojeg je hicima iz vatrenog oružja u parlamentu u Beogradu usmrtio jedan crnogorski zastupnik, odlučujuće je zatrovalo klimu između Hrvata i Srba."

„Ubojstvo jugoslavenskoga kralja Aleksandra 1934. u Marseilleu bio je puno prije Kennedyja prvi atentat na jednog šefa države koji su snimile kamere. Ubojica: jedan makedonski terorist, kojeg su vrbovali hrvatski fašisti, a oni su s njemačko-talijansko-mađarsko-bugarskom okupacijom Jugoslavije 1941. preuzeli vlast u velikoj Hrvatskoj koja je bila u milosti Hitlera. Srbi su u njoj morali na rukavu nositi žuti povez sa slovom 'P' (pravoslavan), bili su progonjeni i ubijani. Ubrzo je svanulo i krvavo sunce Titovih partizana. 25. svibnja 1944. Tito je u svom skrovištu u Bosni uz puno sreće uspio pobjeći jedinici njemačkih padobranaca. Do kraja svog života je slavio taj dan kao svoj pravi rođendan."

„I u Titovoj Jugoslaviji vlada nasilje. Na Golom Otoku (...) tisuće ljudi su mučene. Malo dalje, na Brijunima, njegovoj raskošnoj rezidenciji pod palmama, socijalističkom „Kralju Sunca" su, osim divljih životinja njegovog privatnog zoološkog vrta, društvo pravile i glumačke veličine kao što su Richard Burton, Elizabeth Taylor i Sophia Loren. Ipak, Jugoslavija je neusporedivo otvorenija od svega što se u Europi još zove socijalističkim. To je država socijalističkog svijeta koja tolerira, pa čak i subvencionira, apstraktnu umjetnosti, rock-glazbu i modernu književnost. I to s otvorenim granicama – tko je htio, mogao je otići."

„No, diktatori rijetko stvaraju sebi nasljednike. Kada je Tito 1980. umro, ostavio je 20 milijardi dolara inozemnog duga i uništeno gospodarstvo. Inflacija 1990: 2.600 posto. Ekonomska kriza je potakla otrov nacionalizma, protuotrova nije bilo na vidiku, iako su još osamdesetih godina neki zapadni novinari i diplomati vjerovali da je Srbin Slobodan Milošević – Gorbačov Jugoslavije. Ali, Miloševićev pokušaj da preuzme državu definitivno je propao na 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu 1990., kada su Slovenci i Hrvati odbacili srpsko tutorstvo. Film završava vicem. Očajni Srbi, Hrvati i Bosanci na Titovom grobu zovu: Tito, vrati se! A iz groba stiže odgovor: Nisam lud!"

Dnevnik Tageszeitung skreće pozornost čitatelja na film „Bosna i Kosovo – zaboravljeni protektorati", koji se također prikazuje na televiziji Arte u sklopu tematske večeri o Balkanu. Autori filma su Zoran Solomun i Rüdiger Rossig koji su godinu dana putovali i razgovarali s građanima, aktivistima i stručnjacima, ali i predstavnicima međunarodne zajednice koji bi trebali poraditi na uspostavljanju pravne države i demokracije.

„Slike su poražavajuće, a ovom dokumentarcu bi dobro došlo da pusti da one govore same za sebe, umjesto da uvode dodatne sporedne novinarske priče. Još više deprimira pogled iza kulisa: Bosna i Kosovo su podijeljeni monopoliziranom politikom koju prati etnička segregacija, dok je korupcija razgradila državne strukture. Trezvenost službenika EU-a jasno pokazuje njihov neuspjeh. Ali o tome nitko ne govori rado. Na kraju krajeva, Bosna i Kosovo su usred Europe..."

F.A.Z, taz