Köln je jedan od najstarijih gradova u Njemačkoj i njegova povijest od samog početka je i povijest Židova na ovim prostorima. Oduvijek su Židovi u gradu na obalama Rajne bili manjina - često tolerirani, u dobrim vremenima integrirani i uvažavani, a u lošim proganjani i ubijani.

Židovska zajednica u Kölnu nekoliko puta je uspijevala, poslije pogroma, ponovo se izdići iz pepela i ojačati, ali poslije dvanaest godina vladavine nacista i Holokausta, nije se oporavila do danas.

Ali, krenimo ispočetka…

Rimsko carstvo: Židovi u Kölnu imaju pravo obavljanja političkih funkcija

Povijest Kölna počinje novom erom, odlukom rimskog cara da se upravo tamo gdje Rajna izlazi iz uske riječne doline u ravnicu osnuje novi grad, koji onda 50. godine dobiva status kolonije.

Stanovništvo novog naselja je brzo raslo, trgovina i zanatstvo su cvjetali. Ostaci monumentalnih građevina svjedoče o vremenu u kojem je grad imao oko 30-40 tisuća stanovnika.

Među njima su očito bili i Židovi čija je religija priznata u Rimskom carstvu i koji su kao trgovci često pratili rimske legije. O tome postoji dokaz: dekret cara Konstantina Velikog iz 321. kojim se Židovima u Kölnu dozvoljava obavljanje javne funkcije u gradu, što je bila privilegija i obaveza samo za imućnije i ugledne građane carstva.

To je bilo samo osam godina poslije Milanskog sporazuma kojim je u Rimskom carstvu uspostavljena sloboda vjeroispovijesti i prekinut krvavi progon kršćana.

1000 godina mira, pogroma i križarskih ratova

Padom Zapadnog Rimskog carstva u 5 stoljeću, dolaskom germanskih kraljeva, te jačanjem kršćanstva i moći biskupa i život u Kölnu se sigurno značajno mijenja. Međutim o tome nema nikakvih pisanih tragova, sve do 800. godine.

Sliku pružaju arheološke iskopine: nadomak katedrale, ispred stare Gradske vijećnice nalazi veliko područje gdje su otkriveni i dobro očuvani srednjovjekovni ostaci mikve - židovskog ritualnog kupališta. Ortodoksni Židovi smatraju mikve čak važnijom za židovsku zajednicu od sinagoge, koja je i u to vrijeme dokazano postojala, najkasnije od 1040.

Židovi nisu bili samo trgovci, već i bankari, pa su preuzeli ulogu koja kršćanima nije bila dozvoljena - zbog crkvene zabrane kamata. Ta činjenica je bila povod za stvaranje antisemitskih predrasuda o „Židovima-zelenašima". No, demonizaciju Židova je kanonski propovijedala sama crkva - optužujući ih da su „Bogoubojice" i da ih samo krštenje može spasiti.

Eskalacija u odnosima kršćana i Židova počinje križarskim ratovima: U Kölnu je 1096. ubijeno oko 300 stanovnika Židova, a i sinagoga je uništena. Motiv za to nije bio samo antisemitizam, nego i - pljačka. Ta dva zla će se kroz povijest često pojavljivati zajedno.

Iako se Židovska zajednica uspjela oporaviti i narednih 200 godina čak doživjeti ekonomski i vjerski procvat, bila je sve više izložena pritiscima kršćanske većine, koja je u to vrijeme počela s izgradnjom velike katedrale.

Kuga i protjerivanje Židova iz Kölna „za sva vremena"

Sredinom 14. stoljeća Europu je zahvatila epidemija kuge, u kojoj je stradalo oko 20 milijuna ljudi. Odnekud se pronio glas da su za masovno umiranje krivi Židovi jer su otrovali bunare.

U noći između 23. i 24. kolovoza 1349. masa je napala i zapalila Židovsku četvrt u Kölnu. Brutalno je ubijeno oko 600 ljudi, žena, djece. Bila je to Kölnska Bartolomejska noć.

Poslije dvadesetak godina, ponovo je bilo Židova u gradu. Ali, bili su izloženi zabranama i stigmi da bi ih Gradsko vijeće na kraju (1424.) protjeralo iz Kölna „za sva vremena". Ova zabrana je važila 350 godina.

Mnogi Židovi su emigrirali u istočnoeuropske zemlje, a neki njihovi potomci vratili su se u Köln početkom 19. stoljeća i sa sobom donijeli jidiš, jezik koji je mješavina slavenskih jezika, njemačkog i hebrejskog.

Duh francuske revolucije - povratak poslije 350 godina i procvat

Židovska zajednica u Kölnu ponovo je osnovana 1801. Bilo je to u valu ratova poslije Francuske građanske revolucije, odnosno francuske okupacije Kölna (1794-1815). Sekularizacijom, odvajanjem crkve od države - Židovi (poslije 1400 godina) ponovo postaju ravnopravni građani i sve su brojniji.

Potom metropolu na Rajni zauzimaju Prusi (1815-1871). Crkva je ponovo moćna i dominantna, poslije više od šest stoljeća konačno je završena i Kölnska katedrala. Karneval postaje dio kulture grada.

Kako je rastao i jačao grad, tako je rasla i jačala židovska zajednica. Za samo nekoliko desetljeća izgrađeno je pet sinagoga, uključujući i veliki kompleks u kojem je bila i Židovska škola, u samom centru Kölna u Glockengasse (1861.) kao i velika sinagoga u Roonstraße (1899.) u kojoj je bilo mjesta za 1400 ljudi. A malo dalje od centra, u Ottostraße, nešto kasnije nastaje „Izraelitski azil", s bolnicom i domom za starije.

U Kölnu je tada živjelo oko 10.000 Židova, među njima stara, ugledna obitelj Oppenheim, bankari i mecene.

Prvi Svjetski rat

U to vrijeme brzog napretka, ali i jačanja nacionalizma, Njemačka 1914. poziva mladiće u Prvi svjetski rat, i oni se oduševljeno odazivaju - među njima i mnogi Židovi. Odlaze i bore se i ginu po Europi, jer taj rat se ne vodi na njemačkoj teritoriji.

Njih 15.000 se nikada neće vratiti kući, a počevši od 11. studenog 1918, povlačeći se zapada ka istoku, kroz Köln tijekom tri tjedna prolazi 500.000 njemačkih vojnika i 300.000 konja. Grad okupiraju Britanci i povlače se 1926. kada se za Köln zapravo završio Prvi svjetski rat.

U vrijeme turbulentne Weimarske republike u Köln iz Berlina dolazi američki proizvođač automobila Ford. Grad postaje važan glazbeni centar i ima petu po veličini Židovsku zajednicu u Njemačkoj.

Nacisti na vlasti

30. siječnja 1933. Adolf Hitler postaje kancelar Njemačkog reicha, a ubrzo potom, 12. ožujka, njegova NSDAP osvaja vlast na lokalnim izborima u Kölnu. Odmah je smijenjen Konrad Adenauer, koji je još od 1917. bio gradonačelnik, ispred sveučilišta se spaljuju knjige, počinje teror Gestapa.

Židovima se oduzimaju prava, imovina, akademske i sportske titule, moraju na prinudni rad - isprva, navodno da bi što prije napustili Njemačku.

Tijekom pogroma u studenom 1938. u Kölnu je uhapšeno 800 židovskih muškaraca, opljačkano svih šest sinagoga, neke su spaljene, neke demolirane, kao i kuće, stanovi i preostala poduzeća židovskih građana.

Drugi svjetski rat

S početkom 2. Svjetskog rata, već u rujnu 1939. Židovi su prvo bili nagurani u takozvane „Židovske kuće" - jedna soba po obitelji. Potom je uspostavljen sabirni logor, odakle su deportirani u koncentracijske logore u okupiranoj istočnoj Europi.

Niti jedan grad u Njemačkoj nije tako često bombardiran kao Köln - 262 puta. Osim katedrale, centar grada je gotovo sravnjen sa zemljom.

Pred početak Drugog svjetskog rata u Kölnu je živjelo 772.000 građana, među njima 20.000 Židova.

U koncentracijskim logorima ubijeno je oko 11.000 kölnskih Židova. Neki su uspjeli pronaći spas u nekoj drugoj zemlji, asudbina mnogih je nepoznata.

Na kölnskim pločnicima, ispred zgrada se nalaze tisuće tzv. "Kamena spoticanja": na svima njima piše "ovdje je živio ili živjela... " i ime, godina rođenja deportacije, smrti, ili izbjeglištva, ime logora... Autor je Gunter Demnig umjetnik iz Kölna koji ih postavlja širom Europe tamo gdje su živjele žrtve nacista. Radi se o najvećem decentraliziranom spomeniku na svijetu.

Novi početak u ruševinama

Američki oslobodioci u gradu su zatekli samo šačicu Židova koje su skrivali prijatelji. Bilo je to početkom ožujka 1945. kada su nadirući sa sjeverozapada, američke jedinice osvojile dio grada na lijevoj obali Rajne i onda 15. travnja i cijeli grad.

Samo dva tjedna kasnije, 29. travnja 1945., u ruševinama velike sinagoge u Roonstraße, američki vojni rabin je održao prvo bogosluženje za pedesetak preživjelih kölnskih Židova i oko 200 vojnika.

Jedna raščišćena prostorija postala je mjesto okupljanja i od kraja svibnja i za - 150 preživjelih kölnskih Židova iz koncentracijskog logora Theresienstadt, čiji je povratak organizirao Konrad Adenauer, koji je opet postao gradonačelnikom Kölna.

Četiri godine kasnije (1949), ponovo je uspostavljena Židovska zajednica u Kölnu, u preostalim zgradama nekadašnjeg Izraelskog azila.

Prvo veleposlanstvo Izraela u Njemačkoj, obnova sinagoge

U tim prvim godinama nakon rata, neke Kölnske izbjeglice su se vratile u svoj grad, a neki Židovi su došli iz istočne Europe, bježeći iz zemalja u kojima su bili nepoželjni i napadani. Krajem 1950-ih Židovska zajednica je imala 1.200 članova.

U Kölnu je Izrael 1953. otvorio jedino svoje predstavništvo u ovoj zemlji, a nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa sa SR Njemačkom 1965. i svoje prvo veleposlanstvo.

A 20. rujna 1959. svečano je otvorena velika sinagoga u Roonstraße. Za ponovnu izgradnju sinagoge posebno se angažirao prvi kancelar Savezne Republike Njemačke - Konrad Adenauer.

Međutim, samo tri mjeseca kasnije, na Božić, na sinagogi su iscrtani kukasti križevi i ispisane antisemitske parole.

Iako je to bilo djelo ekstremista, može se reći da su Židovi bili zaštićeni od strane države, u društvu tolerirani, ali ne i dobrodošli.

Metropola na Rajni danas ima nešto više od milijun stanovnika, od kojih su samo 5.000 Židovi. Vjerojatno ih ne bi ih bilo ni upola toliko, da 1990-ih nije bilo masovnog dolaska Židova iz bivšeg Sovjetskog Saveza, kada je u kontingentima u Njemačku došlo njih oko 220.000.

Posljednjih godina Židovi su ponovo izloženi netrpeljivosti, Židovske institucije mora čuvati policija. I Köln je zahvaćen valom antisemitizmakoji je naglo ojačao od početka rata na Bliskom istoku u listopadu 2023.