Ako djeca ili mladi nekoga ubiju, to osobito izaziva šok i nevjericu. Kako je moguće da jedan mladi čovjek postane ubojica? "Takvi slučajevi su jako rijetki", kaže psiholog Rudolf Egg, ali dodaje da se takvi slučajevi ipak povremeno događaju. U policijskoj statistici kriminala je u prošloj godini u Njemačkoj registrirano 15 slučajeva u kojima su "kažnjiva djela protiv života drugih ljudi", dakle ubojstva, navodno počinila djeca mlađa od 14 godina, dakle djeca koja ne mogu biti kazneno odgovorna. U još 57 slučajeva su predmnijevani počinitelji zločina bili mladi u dobi između 14 i 16 godina (mlađi maloljetnici, prema hrvatskoj zakonskoj terminologiji).

Ove je godine ponovo više slučajeva zgrozilo njemačku javnost. U petak je Zemaljski sud u Dortmundu jednog 16-godišnjaka osudio na šest godina maloljetničkog zatvora. Suci su bili uvjereni da je on u siječnju ove godine u svojoj školi u Lünenu nožem izboo jednog svog vršnjaka. U veljači ove godine je jedna 16-godišnja djevojčica navodno u jednoj garaži u Dortmundu izbola jednu 15-godišnju djevojčicu. U ožujku je sastanak dvoje maloljetnika za djevojku završio smrću: jedan 15-godišnjak je izbo svoju vršnjakinju.

Povod u osobnim odnosima

Sad je novi slučaj u Wendenu, nedaleko od Kölna, izazvao zgražanje javnosti. Jedan 14-godišnjak je priznao da je zadavio svoga prijatelja. Leš 16-godišnjaka je u srijedu navečer pronađen u šumi. Prema rezultatima istrage, ubojstvo se dogodilo u afektu.

Prema navodima psihologa Egga povod takvih maloljetničkih zločina gotovo uvijek leži u osobnim odnosima - ljubomora, neuzvraćena ljubav ili uvreda najčešći su razlozi smrtonosnih sukoba djece i mladeži. "Ali, zločin je najčešće samo površinska pojava." Iza toga se u pravilu kriju druga razočaranja koja ponekad nemaju nikakve veze s kasnijom žrtvom, kaže Egg.

Psihoterapeut specijaliziran za liječenje djece i mladeži Christian Lüdke, koji za slučaj iz Wendena zna iz medija, govori o "nakupljanju srdžbe", koja tim kaznenim djelom "probija branu". Odjednom se ispoljavaju dugo skupljani strahovi i agresija. "Svaki čovjek pozna osjećaj da bi od srdžbe mogao eksplodirati - ali obično se taj impuls može kontrolirati." Neki ljudi to, međutim, ne uspijevaju.

Poremećena socijalizacija, poremećen odnos prema okolini

Samom kaznenom djelu u pravilu prethodi duga priča, objašnjava Lüdke. Često je začetak te agresivnosti u obitelji počinitelja kaznenog djela. Događa se primjerice da počinitelj kaznenog djela ima osjećaj da ga roditelji ne vole i da ga stalno zapostavljaju. "Iz toga se akumulira strahovito velika količina straha i nemoći." Nemoć se uvijek kanalizira kroz izbijanje nasilja - i tako pretvara u kratkotrajni osjećaj svemoći. Počinitelj kaznenog djela tada djeluje kao "na automatsko upravljanje", kao da je omamljen osjećajima, kaže Lüdke.

Tko je prošao poremećenu socijalizaciju taj ima i poremećen osjećaj povjerenja u druge ljude i brže eksplodira, kaže psiholog Egg. "Ako društveni okvir ne funkcionira dobro, nema pravih granica ponašanja, onda iz jedne svađe brzo nastane nešto ekstremno", kaže on. Ako se zna kroz kakve je probleme prošla osoba prije nego što je počinila kazneno djelo, onda se možda lakše može shvatiti zašto je došlo do takvog zločina - "ali razumjeti ga se naravno ne mora", zaključuje psiholog Egg. 

dpa

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android