Šuruk al-Khazali (na naslovnoj fotografiji, prva slijeva) nadvijena je na veliki list papira na kojemu crta svoje skice za novu modnu reviju. Zajedno sa svojom kolegicom Sahar al-Rabi ova dizajnerica na iračkom Institutu za modu eksperimentira s različitim stilovima. Oko njih je i 16-godišnja Shams Adan. Ona se želi probiti u međunarodnom svijetu mode i koristi svaku priliku da se približi tom cilju.

Šuruk inspiraciju crpi iz tradicije svoje zemlje. "U svojim modelima se služim motivima iz prošlih epoha", kaže u razgovoru za DW: "Pritom se suočavam s problemom da su haljine u nekim epohama bile jako otvorene, da su otkrivale ruke, ramena i noge. To je jednostavno tako. Ali to nećemo moći pokazati na našim revijama, jer će se uvijek naći predstavnici neke stranke koji će nas kasnije kritizirati."

Vjerski pritisak

"Mnoge stranke - posebno vjerski obojene - imaju utjecaj na modne festivale. Djelomično utječu i na pojedine kreacije i modele. To ne bi smjelo biti tako", misli al-Khazali, jer dizajneri "kreiraju modu za ljude različitih društvenih slojeva i vjera". Iračka vlada bi, smatra, trebala zabraniti da stranke i kvote ograničavaju slobodu umjetnosti. To tako vidi i Institut za modu pri Ministarstvu kulture. I pokušava zadržati neovisnost tako što odbija bilo kakva sponzorstva.

Iračke modne kreatorice suočavaju se s još jednim problemom koji je njihovim kolegicama i kolegama na Zapadu nepoznat: u Iraku gotovo da nema manekenki. Mnogi roditelji zabranjuju naime svojim kćerima da hodaju po modnim pistama. Osim toga, i same manekenke odbijaju nositi odjeću koja ne pokriva kožu jer se boje reakcija okoline i društva.

Između estetike i nasilja

Šuruk al-Khazali se još od najranijeg djetinjstva oduševljavala crtanjem i dizajniranjem. No, svom putu je morala prevladati mnoge prepreke. Tijekom američke okupacije zemlje je život u Iraku bio težak i skup: "U mojoj obitelji više članova izrađuje odjevne predmete, ali ja sam prodala najviše svojih kreacija. Razlog je vjerojatno to što sam ih obogatila vlastitim idejama", priča u razgovoru za DW. "To se svidjelo susjedima i vlasnicima okolnih trgovina odjeće pa su počeli kupovati moje kreacije. Tako sam došla do iračkog Instituta za modu."

I iza samog Instituta su teška vremena. Kada je 2006. i 2007. život u Bagdadu bio pogođen žestokim vjerskim nasiljem i kada su ljudi ubijani na ulici, egzistencija instituta je bila ugrožena. Zato su tada dizajneri tada kreirali odjeću koja je pokrivala čitavo tijelo ne želeći se zamjeriti vjerskim fanaticima. Kada se situacija smirila, mogli su se vratiti svom starom stilu i ponovno su kreirali otvorenije modele.

San o vlastitoj modnoj kući

Šuruk al-Khazai trenutno pokušava utemeljiti vlastitu modnu kuću s kojom bi se pokušala probiti na tržištu s internacionalnim stilom bez ikakvih stega i ograničenja. Osim toga, želja joj je i druge mlade Iračanke zaljubljene u modu ohrabriti svojim primjerom da slijede svoj san. No u Iraku to nije lako jer nema adektvatnog visokoškolskog obrazovanja. Shodno tome je i interes široke javnosti malen.

Dizajnerica se često nalazi na meti kritika: "Jednom sam sjedila u žiriju koji je birao iračku Kraljicu ljepote. Kritika je glasila da natjecateljke nisu pokrivene. Ali kako možete birati Kraljicu ljepote ako je pokrivena?!"

Šuruk je već postala poznata u Iraku. Sudjelovala je i u mnogim modnim revijama na arapskom prostoru. Nisu svi u njezinoj obitelji bili sretni s izborom njezine profesije, ali ih je, kaže, svojim stavom i svojom odlučnošću uspjela uvjeriti u ispravnost svog puta. Potporu na njemu joj pruža i njezin suprug.

Bijeg u anonimnost

I Sahar al-Rabi je luda za modom. Ali nas moli da ne spominjemo njezino boravište, jer ne želi da itko zna gdje živi sa svojim suprugom, sa svojom malom kćerkom i bratom kojega mora njegovati.

"U Iraku manekenstvo još uvijek nije etablirano kao zanimanje jer ga mnogi Iračani smatraju nečasnim", priča nam: "Dolazim iz vrlo konzervativnog kraja u kojem ljudi žive prema plemenskoj tradiciji i moralu. Što da radim?"

Sahar već 11 godina radi kao model. I u međuvremenu je postala prilično poznata. "Imam dovoljno ambicije i upornosti da bih se mogla suprotstaviti tradiciji. Unatoč tome se skrivam ovdje u kući pod svojom odorom. Tako nitko ne zna da sam ja model s plakata, revija i festivala."

Modeli, osim toga, niti ne zarađuju puno. "Ali usprkos svemu tome ću nastaviti to raditi. Tako pomažem svom mužu da prehrani obitelj, a mogu pokriti i troškove njege i liječničkog tretmana moga brata", kaže Sahar al-Rabi. Ali ti pragmatični razlozi nisu njezin jedini motiv: "Želim svojom profesijom pokazati i lijepu stranu Iraka. I posvijestiti da život ide dalje unatoč ratu i teroru."

Tinejđerska zvijezda

Šams Adnan je sa svojih 16 godina već poznato lice u iračkom svijetu mode. Čim se pojavila na društvenim mrežama, privukla je na sebe veliku pozornost mladih Iračana. Njezini fanovi se žele fotografirati s njom, mnogim mladim djevojkama je uzor. Za njezinu karijeru je, međutim, prije svega zaslužna njezina obitelj: "Ona je bila ta koja je otkrila moj talent. Mislili su da imam sve što treba jednom modelu. I ohrabrili su me da krenem u tom smjeru."

Šams je počela s modnim fotografijama na Instragramu, a već godinu dana nastupa na modnim revijama. Obitelj je uvijek uz nju. Neki rođaci su, kaže, bili protiv toga da Šams radi kao model: "Ali moji roditelji su obrazovani i neovisni". Osim toga je, objašnjava, odjeća koju nosi sasvim "obična", odjeća kakvu bi svaka djevojka i svaka žena u Bagdadu mogla nositi. Ali unatoč tome što Šams ne nosi odjeću koja pokazuje puno kože, i ona je često na meti kritika. One, međutim, ovu mladu djevojku ne uspijevaju pokolebati: "San mi je jednoga dana otvoriti vlastitu trgovinu u kojoj ću prodavati modne marke iz cijeloga svijeta. I željela bih da društvo u kojem živim podupire talente umjesto da ih kritizira."