Za sada ne postoje lijek ili cjepivo protiv novog koronavirusa SARS-CoV-2 ili COVID19. Potrebno je najmanje 18 do 24 mjeseci dok se cjepivo ne razvije, testira na neželjene učinke u svim fazama ispitivanja, odobri od zdravstvenih vlasti, zatim proizvede u velikim količinama i konačno isporuči na globalnoj razini. A onda se ljudi moraju još i cijepiti.

Zato su pouzdani testovi u narednim mjesecima najrazumnija mjera – barem za usporavanje daljnjeg širenja virusa. Pomoću brzih testova mogu se identificirati zaražene osobe i učestalost zaraze na jednom mjestu. To je jedini način da se zaraženi stavu karantenu – bilo da je to u medicinskoj ustanovi ili, ako su simptomi blagi, u kućnoj izolaciji.

Međutim, kada dođe do akutnog vala infekcija, čak i u razvijenim zemljama medicinske ustanove i laboratoriji brzo dostižu granice kapaciteta. Zato se brzi test mora ograničiti na zaista sumnjive slučajeve. Općenito testiranje stanovništva nije moguće, a ni razumno.

Tko se testira u Njemačkoj?

Prema trenutnoj procjeni, sam boravak u rizičnom području nije dovoljan da bi se opravdao test. I nisu svi kojima curi nos ili kašlju zaraženi virusom SARS-CoV-2.

No tko ima simptome virusne pneumonije „nejasnog uzroka", tko ima upadljive simptome kao što su kašalj, groznica i nedostatak daha, a imao je kontakt sa zaraženom osobom ili je bio u posebno pogođenom području – taj spada u slučajeve za koje se osnovano sumnja da su zaraženi novim virusom.

Na kraju liječnik odlučuje o tome hoće li se obaviti testiranje na koronavirus. Prema Institutu Robert Koch, pacijenti sa simptomima gripe također se u određenim slučajevima ispituju na novi koronavirus.

Troškove (približno 200 eura) snose zdravstvena osiguranja u Njemačkoj, ali samo ako je test preporučio liječnik.

Kako se testira?

Pacijentu se u većini slučajeva uzima bris iz grla ili iz grla i nosa. Ako postoji osnovana sumnja, Institut Robert Koch također preporučuje ne samo uzimanje uzoraka iz gornjih dišnih puteva, već i iz dubokih dišnih puteva, koji se dobivaju iskašljavanjem.

Kako se obavještavaju zaraženi?

Sam test traje oko pet sati, plus vrijeme transporta do laboratorija. Rezultati su obično dostupni nakon dan ili dva, a pacijenta obavještava liječnik.

Ako je rezultat pozitivan, pored pacijenta odmah se obavještavaju i nadležne vlasti. Zatim eventualno sledi smještaj u bolnici s posebno predviđenim izolacijskim prostorijama i zaštitnim mjerama. Ako je tijek bolesti blag, pacijenti mogu ostati i u kućnoj izolaciji sve dok postoji opasnost od širenja zaraze.

Jesu li rezultati testa jasni?

U načelu jesu, ali ni negativan rezultat ne isključuje u potpunosti moguću infekciju koronavirusom. Jer ako su uzorci uzeti u pogrešno vrijeme ili su pogrešno tretirani, može doći do krivog rezultata. To je jedan od razloga zbog kojeg se sumnjivi pacijenti testiraju nekoliko puta.

Postoje li i lakše i brže opcije testiranja?

Dijagnostika upotrebom lančane reakcije polimeraze zahtijeva specijalne laboratorijske uređaje i visoko kvalificirane tehničare. Svega toga nema u mnogim dijelovima svijeta. Čak i u dobro razvijenoj Kini laboratorijski kapaciteti su brzo iscrpljeni, s obzirom na veliki broj slučajeva. U Europi i Sjedinjenim Državama ponekad postoje poteškoće s isporukom testova, pojedinačnim komponentama testa ili medicinskom opremom.

Najkasnije od tragičnih kriza koje su izazvale ebola u Africi i zika u Brazilu, istraživači žele razviti kompaktnu verziju tih molekularno-dijagnostičkih uređaja kako bi se ljude moglo testirati i u lošije opremljenim klinikama ili čak kod kuće.

Istraživanja se provode širom svijeta i već su dostupni prvi obećavajući prototipovi za pojednostavljeni brzi test, sličan testu na šećer u krvi.

Na primjer, kineska nacionalna zdravstvena komisija predstavila je brzi test iz kapi krvi koji za samo 15 minuta može otkriti antitijela koje ljudski organizam prvo formira kada se dogodi nova infekcija. Sličan test na antitijela razvila je Medicinska škola Duke-NUS u Singapuru, a tamošnje Ministarstvo zdravstva već ga je uspješno testiralo.