Nakon dugog natezanja koalicijskih partnera, demokršćansko-socijaldemokratska vlada donijela je ovog tjedna zakon o integraciji koji već sad i kancelarka Angela Merkel (Kršćansko-demokratska unija CDU) i njezin zamjenik Sigmar Gabriel (Socijaldemokratska stranka Njemačke SPD) nazivaju povijesnim. I zaista je po prvi put u svojoj povijesti Njemačka "priznala" da je useljenička zemlja, a novi zakon je pokušaj, kako je istaknula kancelarka, da se nauči iz grešaka prošlosti. Njezin zamjenik Gabriel ne želi ostati samo na zakonu o integraciji nego smatra da je ovo prvi korak za donošenje i zakona o useljavanju kojeg Njemačka, ma koliko to čudno zvučalo, još uvijek nema. Otpor demokršćana prema zakonu koji bi u svom nazivu Njemačku definirao kao useljeničku zemlju još uvijek je prevelik.

Novi val "gastarbajtera" ili nešto drugo?

Prva, ali i druga generacija "gastarbajtera" je morala izići na kraj bez društvene definicije integracije i zato se suživot preko milijun novih useljenika koji dolaze s još različitijom kulturnom pozadinom nego prethodni useljenički valovi ne želi prepustiti slučaju. Njemačka vlada je pri sastavljanju zakona o integraciji posegnula za principom batine i mrkve. Zakon je već sad pronašao mnoge kritičara s tim da je, ovisno o političkom predznaku, za neke previše mrkve, a premalo batine i obrnuto. Među mjere kojima država izlazi u susret izbjeglicama spada i olakšani pristup tržištu rada i to prvenstveno ukidanje mjere po kojima poslodavac, ukoliko želi zaposliti izbjeglicu, mora prvo dokazati da mu na raspolaganju ne stoji neki kandidat, državljanin Europske unije. Uz to vlada planira subvencionirati 100.000 radnih mjesta koja bi poslužila kao neka vrsta pripreme za "pravo" tržište rada. Pristup stručnoj izobrazbi imat će i starije izbjeglice, a uspješni završetak stručnog školovanja bit će i jamstvo stjecanja radne i boravišne dozvole.

Bez integracije nema socijalne pomoći

U poticajne mjere spadaju i proširene ponude učenja njemačkog jezika. No samo za one izbjeglice s trajnijom perspektivom boravka u Njemačkoj. Za izbjeglice i podnositelje zahtjeva za azilom s Balkana ili sjevernoafričkih zemalja naprotiv neće biti intenzivnih jezičnih i integracijskih tečajeva nego samo "orijentacijskih" koji bi im pomogli nakon povratka u domovinu. "I oni koji će se morati vratiti kući bi trebali ponijeti sa sobom njemačka iskustva", rekla je prilikom predstavljanja zakona ministrica rada Andrea Nahles (SPD). Toliko o mjerama poticaja. No postoji i lista mjera kojima se od izbjeglica traži i nešto zauzvrat. "Mi očekujemo da će migranti prihvatiti mjere integracije", rekla je kancelarka Merkel. One koji ne žele prihvatiti pruženu ruku integracije čeka čitav niz kaznenih mjera poput smanjenja socijalnih povlastica. I upravo ovaj element su kritičari zakona ocijenili kao kontraproduktivan. "Time se izbjeglicama unaprijed šalje pogrešan, osuđujući signal", smatra Rolf Rosenstock, šef krovne udruge karatitivnih organizacija Njemačke.

Paralelno useljavanje teče dalje

Drugi element koji se našao na meti kritičara je mjera kojom se izbjeglicama može odrediti mjesto boravka. Time se, kako se objašnjava u "Izjavi iz Merseburga" (Merseburg je mjesto pored Berlina u kojem je vlada zasjedala ovog tjedna, op.red.), želi spriječiti stvaranja socijalnih žarišta, drugim riječima, getoiziranje po etničkom i socijalnom principu. Ovo pravilo ne vrijedi za one koji se "snađu" i pronađu zaposlenje. Nadalje, za izbjeglice ne vrijedi pravilo automatskog stjecanja trajne boravišne dozvole nakon pet godina boravka. Ova povlastica će ubuduće ovisiti o stupnju integracije. Humanitarne organizacije poput Pro Asyl zakon o integraciji su dočekali na nož proglasivši ga "spornim, populističkim i krivo usmjerenim". „Ovaj zakon sugerira to da se izbjeglice zapravo ne žele interirati nego ih se na to treba natjerati", kaže šef Pro Asyla Günter Burkhardt.

Na kraju ostaje pitanje troškova. Samo ove godine izbjeglice će Njemačku stajati 20 milijardi eura. Brža integracija izbjeglica ne samo u društvo nego i u tržište rada je zato i prioritet, što je iz novog zakona i vidljivo. U međuvremenu će milijun upražnjenih radnih mjesta i dalje biti popunjavano drugim, regularnim, useljeničkim mjerama, kako useljenika iz Europske unije tako i onih izvan.