U židovskoj zajednici u Pragu postojao je nepisan zakon koji je u vrijeme socijalizma bio važan za preživljavanje. Tajnovitost. Ona je kao sjena visjela nad radom zajednice, sjeća se Jiri Danicek: „Svatko je u svom krugu ljudi imao neke s kojima je mogao otvoreno govoriti. A bilo je i onih drugih pred kojima se nije otvoreno govorilo, jer svatko je znao da ta otvorenost nije preporučljiva. Pa ipak, svakome od nas bilo je jasno da će svatko prije ili kasnije biti pozvan na neko saslušanje.“

Posvuda doušnici

Služba državne sigurnosti u Čehoslovačkoj imala je posvuda u židovskim zajednicama svoje suradnike. Upravo židovske ustanove mogu danas poslužiti kao primjer kako je tajna policija djelovala skriveno, kako je koristila svoju moć i ljude ciljevito slamala. Jiri Danicek u to je vrijeme bio mladić, danas je predsjednik Federacije židovskih zajednica u Češkoj. Ono što je tada doživio bilo je dio sustava tajne službe: na papiru je postojala sloboda vjeroispovijedi, ali u svakodnevnom životu su članovi zajednice izbjegavani i izolirani.

Komunistički vlastodršci su imali jasnu računicu, smatra Ondrej Koutek, zaposlen u ministarstvu unutarnjih poslova u Pragu, koji je godinama istraživao u arhivima: „U najmanju ruku u podsvijesti je to igralo ulogu, što je ranije bilo presudno za antisemitizam: predodžba da židovi nastoje zauzeti sve vodeće pozicije kako bi svojim tajnim vezama utjecali na društvo u vlastitom interesu. Na to su se nadovezivala sumnjičenja da oni svojim ambicijama ugrožavaju državu kao takvu.“

Represalijama paraliziran život

Tajna policija je zato ciljevito infiltrirala sve židovske ustanove. Cilj je bio popis svih čehoslovačkih židova sa zanimanjima i privatnim kontaktima, što je besprimjerno čak i među socijalističkim tajnim službama, kaže povjesničar Ondrej Koutek: „Oni su sustavno tražili židove u oporbenom pokretu i naravno neke i našli. Tako su za sebe stvorili legendu o židovskoj opasnosti. To je išlo tako daleko da postoji tumačenje Praškog proljeća prema kojem je liberalizacija u društvu bila rezultat cionističke zavjere.“

Tko nije opterećen?

Tajna služba je represalijama praktično paralizirala židovski život. Ni jedno tijelo u židovskim ustanovama nije moglo neovisno raditi, sva su bila infiltrirana doušnicima i špijunima, sjeća se jedan suvremenik. Nakon političkih promjena bilo je teško donijeti odluku, tko će postati predsjednik, tko nije opterećen? Frantisek Banyai, već četiri godine predsjednik židovske zajednice u Pragu, sjeća se toga vremena: „Od svakoga se zahtijevalo da potpiše izjavu da barem nije svjesno surađivao. Sjećam se i jednog slučaja da je netko prisiljen da potpiše izjavu – i otkad ga poznam, on je svakom pomogao tko je trebao pomoć. A bilo je i takvih koji nikad nisu ništa potpisali, ali u svom fanatizmu su posvuda nanosili štetu, gdje god su mogli.“

Svijet ni u komunizmu nije bio crno-bijel, kaže Frantisek Banyai. I upravo zbog toga je ophođenje s prošlošću do danas gotovo nemoguć pothvat balansiranja u židovskim zajednicama u Češkoj.