Breaking, ime pod kojim se vodi na Olimpijskim igrama u Parizu, i kako se zove i na nekim mjestima gdje je nastao, prvo je 1970-ih postao popularan u SAD-u. Plesači su na ulicama u Bronxu u New Yorku improvizirali stilizirane pokrete i okrete uz „breakbeatove“ DJ-eva. Akrobatski stil uličnog plesa ubrzo je postao jedan od četiri stupa hip-hop kulture, pored DJ-a (disk-džokeji), MC-a (voditelji ceremonije kod rapa) i grafita. Plesači su bili poznati kao b-boysi i b-girls, a to što su radili bilo je više od sporta - doprinosilo je i stvaranju zajedničkog duha.

Ali kako je popularna zabava s njujorških ulica došla na Olimpijske igre?

Od ulica u predgrađu do nastupa za predsjednika

Iako je popularnost breakdancea rasla kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih, stručnjaci su bili kritični. List New York Times je u članku objavljenom 1984. prenio upozorenja „određenog broja liječnika“ da je ovaj „hir" opasan, jer bi mogao uzrokovati ozljede ligamenata, slomljene kosti i čak još teže ozljede. „Ako plesači nisu u formi ili im nedostaje fleksibilnost mladih breakera, rekli su liječnici, mogli bi završiti s teškim ozljedama," pisao je tada i US Daily.

Ali takvi argumenti nisu bili prepreka za uvrštavanje na listu olimpijskih disciplina, jer Olimpijada uključuje niz sportova koji su povezani s visokim rizikom od ozljeda, od boksa do BMX utrka. Iste te 1984. godine kada se pojavio članak u New York Timesu grupa New York City Breakers, koja je nastala u Bronxu, nastupila je za predsjednika SAD-a Ronalda Reagana u Kennedy Centru, na svečanosti koja je bila prenošena uživo na televiziji.

Kako je rasla popularnost breakdancea tako je rastao i njegov natjecateljski potencijal. Borbe između rivalskih timova ili pojedinačnih plesača postale su središnji dio ove kulture. One su se pokazale kao odlična alternativa drugim iskušenjima ili provokacijama u zabačenim ulicama New Yorka. Naravno, ples je bio vezan za popularnu kulturu i glazbene top liste. Značajni hitovi uključuju debitantski singl Run-DMC-a iz 1983. "It's Like That," koji je 1997. remiksao house DJ Jason Nevins i koji je postao međunarodni hit. Njegov video, koji prikazuje muške i ženske ekipe breakdancea kako se bore jedni protiv drugih, inspirirao je ljude širom svijeta da usvoje te specifične pokrete.

Od prvih međunarodnih natjecanja do Olimpijade

Međunarodna natjecanja su prvi put održana 1990-ih. A u to vrijeme su postajali sve glasniji i oni koji su tražili da se breakdance uključi u sportske događaje. Tijekom 2000-ih počele su rasprave oko njegovog uvrštenja na popis olimpijskih disciplina. A onda je breaking 2018. uključen u Ljetne olimpijske igre mladih u Buenos Airesu. Godinu dana kasnije organizacijski odbor Olimpijskih igara u Parizu 2024. predložio je da se breakdance prvi put uključi u olimpijski program. Krajem 2020. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) najavio je da će breaking biti uključen na Ljetne igre 2024. u Francuskoj.

A što kažu breakdanceri?

Breakeri su se zalagali da natjecateljski plesni stil bude uključen u Olimpijske igre, navodeći kvalitete poput sportske zabave koji ga čine atraktivnim dodatkom Olimpijskim igrama. „Bit će to sjajno za breaking jer nam daje više priznanja kao sportu", rekao je britanski breakdancer Karam Singh za BBC nakon priopćenja MOO-a. „A za Olimpijadu će zainteresirati mlade ljude koji možda ne prate tradicionalne sportove."

Iako je uključivanje breakinga na Olimpijske igre uglavnom pozitivno prihvaćeno u zajednici breakdancera, neki se brinu da to sada postaje previše mainstream. Dijelovi zajednice vjeruju da uključivanje na Olimpijadu može dovesti do gubitka autentičnosti ili da će obezvrijediti aspekte koji su subjektivni, poput originalnosti i strasti.

„Bilo je dosta kontroverze unutar scene", rekla je b-girl Logan „Logistx" Edra za USA Today. „To je u stvari briga da sačuvamo suštinu i kulturu i da se to ne izgubi u natjecateljskoj mašini dok nastavljamo napredovati i približavati se Olimpijskim igrama“, dodala je ova olimpijska nada.

*ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku