Jakob Fugger, za života - prije više od 500 godina - zvan „bogatašem", i danas je poznat. Njegov značaj nadilazi puko bogatstvo. On je trgovac i bankar iz Augsburga koji je postavio ekonomske temelje moderne epohe.

„Za Fuggera se može reći da je bio prvi čovjek koji je trgovao na globalnoj razini", kaže Greg Steinmetz u razgovoru za DW. Bivši dopisnik Wall Street Journala iz Njemačke podigao je Fuggeru spomenik 2015. biografijom „The Richest Man Who Ever Lived" (Najbogatiji čovjek svih vremena).

Prije nego što je Karlo V., koji je istovremeno bio car Svetog Rimskog Carstva Njemačkog naroda i kralj Španjolske, krenuo upravljati Južnom Amerikom, nije bilo puno trgovine s drugim dijelovima svijeta.

„Postojala je trgovina iz Europe prema Indiji i sa područjem današnje Indonezije i Kine, ali na zapad se moglo putovati tek od Kristofa Kolumba. Dakle, ako govorimo o međunarodnoj trgovini – da, takve trgovine je bilo puno. Globalne trgovine, s druge strane, nije bilo. Razlog tomu je što su Europljani poznavali samo polovicu svijeta. A Fugger je stajao na početku tog fenomena", objašnjava njegov biograf.

Obrazovanje u Italiji

Jakob Fugger rođen je u bogatoj augsburškoj obitelji čiju je bazu postavio njegov djed, Hans Fugger, majstor tkač. U Veneciji je stekao trgovačku obuku koja je oblikovala njegovu naklonost renesansi i upoznala ga s jednom inovacijom koja je ubrzala njegov uspon - dvojnim knjigovodstvom.

„Tada još nije bilo ekonomskih fakulteta. Obitelji su slale sinove na posao, a Nijemci su trgovali u Veneciji. Fugger je poslan u Veneciju da radi i nauči što više toga. Pokupio je venecijanske tajne, uključujući dvojno knjigovodstvo, i donio ih u Njemačku. Bio je prvi u Njemačkoj koji je primijenio te moderne metode", kaže Steinmetz.

Tako je Fugger u svakom trenutku znao koliko ima novca – za razliku od mnogih konkurenata koji nisu imali precizne zapisnike. Osim toga, razumio je vrijednost informacija.

„Imao je agente u svakom većem europskom gradu, pa čak i u svakom manjem gradu u Njemačkoj. Ljudi su ga opskrbljivali informacijama, kuririma, konjima i svakim mogućim putem kojim su mogli da mu pošalju vesti. Informacije su danas sve, a bile su i tada", kaže Steinmetz. „Tko je ranije saznao što se događa i to iskoristio u poslu – bio je u prednosti. Fugger je to shvatio."

Financijer careva

Poslije smrti braće, Jakob Fugger je 1510. preuzeo vođenje obiteljske tvrtke i nastavio politiku osiguravanja kredita Habsburzima, pod carevima Maksimilijanom I. i Karlom V. Kao garanciju dobivao je pristup rudnicima srebra i bakra, prije svega u Tirolu i tadašnjoj Ugarskoj. Nije posjedovao rudnike, ali je imao prava na istraživanje, dionice i prvokupa – osiguranje koje će se pokazati pravim rudnikom zlata.

Europa u to vrijeme nije imala gotovo ništa što je Aziji bilo zanimljivo. „Europa nije izvozila tehnologiju kao danas. Nije izvozila luksuznu robu ni automobile, ali je imala metale – srebro, zlato i bakar. I tu se pojavio Jakob Fugger", objašnjava biograf.

Bakar za svijet

„U Indiji, koja je tada bila tehnološki i ekonomski znatno naprednija od Europe, nedostajalo je bakra i zato je bila velika potražnja. To je bila sretna okolnost za Fuggerov rudarski konglomerat", kaže Martin Kluger, autor nekoliko knjiga o povijesti obitelji Fugger.

„Još jedan sretan splet okolnosti bio je što je Vasco da Gama 1498. otkrio pomorski put do Indije, ubrzo nakon što su Fuggerovi 1495. ušli u eksploataciju bakrene rude u Neusohlu – današnjoj Banskoj Bistrici. Dakle, baš u trenutku kada je bakar bio traženiji nego ikada, Fuggerovi su raspolagali zalihama čija je vrijednost odjednom skočila", dodaje Kluger.

I u Europi je potražnja za bakrom rasla. Koristio se za brodogradnju, topove, kuhinjsko posuđe, kao i za krovove gradskih palača i sakralnih građevina. Po Klugeru, Fuggerovi su gotovo bili „primorani" da uđu u rudarski biznis - Habsburzi i ugarski kralj teško bi na drugačiji način otplatili dugove, pa su davali rudarska prava. „To što visoko plemstvo nije bilo naročito vješto u trgovini, Fuggerovi suiskoristili", kaže on.

To da se moćni dužnosnici nisu riješili Fuggera ili odbili vratiti kredite, Greg Steinmetz objašnjava „Fugerovim velikim talentom da shvati da mora postati nezamjenjiv kako bi opstao. Morao je biti jedini čovjek kojem se car i kneževi mogu obratiti kada im hitno treba novac. Car Maksimilijan je stalno ratovao. Morao je plaćati vojnike koji bi inače otišli kući i ne bi se borili", kaže on. „A jedini koji mu je mogao brzo osigurati novac bio je – Fugger."

Fuggerovo nasljeđe

Kao bankar, Fuger je revolucionirao kreditni sustav tako što je natjerao papu da ublaži crkvenu zabranu zatezne kamate. Naplaćivanje kamata među kršćanima više nije automatski kažnjavano. Razlog je bio jednostavan: „Ako čitate izvore, pa i one iz Vatikana, nije tajna da je i papa veoma volio izvući visoke profite, bez obzira na zabranu kamate", rekao je ekonomist Lars Berner za Deutschlandfunk.

Zauzvrat, Fugger je dobivao udjele u prihodima crkve, uključujući i u spornom trgovanju oproštajnim pismima kojim je financirana gradnja Bazilike sv. Petra u Rimu – što je izazvalo nezadovoljstvo Martinu Luthera.

„Možemo raspravljati o tome kako je modernizirao financijski sektor, kako je omogućio ljudima da pozajmljuju novac uz kamatu, kako je Habsburzima pomogao osvojiti pola svijeta, kako je nenamjerno izazvao Reformaciju time što je razbjesnio Martina Luthera. Ali ono po čemu se, naravno, najviše pamti jeste njegov stambeni projekt u Augsburgu: bez Fuggerije nitko osim povjesničara ne bi ni govorio o Fuggeru, jer je to bio prvi socijalni stambeni projekt na svijetu", naglašava Steinmetz.

Fuggerija postoji i danas. Stanari plaćaju nominalno isti najam kao prije 500 godina, a stanovi predstavljaju uzoran model društvenog stanovanja. Ljudi iz cijelog sveta obilaze ovaj kompleks –najvidljiviji simbol Fuggerovog nasljeđa.

Povjesničari procjenjuju da je Fuggerovo bogatstvo iznosilo oko 300-400 milijardi američkih dolara (255-349 milijardi EUR). To bi bilo između 2-10% tadašnje europske privrede – više nego što današnji super bogataši poput Elona Muska ili Jeffa Bezosa imaju u odnosu na ekonomiju SAD-a. Osim toga, njihova bogatstva osciliraju – ovisno o cijeni dionica njihovih tvrtki na tržištu dionica.

Slično Fuggeru, i Bill Gates – koji je i sam jedno vreme bio najbogatiji čovjek na svijetu – radi na svom nasljeđu kroz zakladu. Poslovni povjesničar Boris Gehlen rekao je u razgovoru za DW, da suvremeni milijarderi vjerojatno neće imati tako dugoročni povijesni značaj: „Njihovo nasljeđe neće biti veliko kao Fuggerovo."