Dva dana su se laburistička vlada i kraljevska obitelj utrkivali da američkom predsjedniku prirede povijesni drugi o redu državni posjet. Od počasnih plotuna i zlatnih kočija koje su vukli bijeli konji, preko aeromitinga do osobito velike vojne ceremonije.

„Učinjeno je sve da predsjednik Trump zaista ima osjećaj da je ovo poseban trenutak za njega“, kaže stručnjakinja za kraljevsku obitelj, Emily Nash.

„Truman show" za Donalda Trumpa?

Britanski novinari cijeli su pothvat usporedili s „Truman showom“ – jer su stotine ljudi uložile ogroman trud da Donald Trump stekne dojam kako se cijeli svijet okreće oko njega. Kao Truman, ni Trump se nije trebao suočiti sa stvarnošću života izvan zidina dvorca i čeličnih ograda Windsora. Prosvjedi su se održavali daleko, u Londonu.

Čak se i kralj Charles na državnom banketu suzdržao i nije, kao inače, govorio o klimatskim promjenama, nego umjesto toga o „ljepoti prirode“. Trump je djelovao blaženo, Prva dama zainteresirano. „Ovo je jedna od najvećih časti u mom životu“, rekao je Trump.

Cilj da se američki predsjednik u što boljem raspoloženju uputi u politički dio državnog posjeta – očigledno je postignut. Na zajedničkoj konferenciji za tisak s britanskim premijerom Kirom Starmerom u četvrtak poslijepodne – nije bilo zajedljivih komentara, lekcija ni gafova.

Umjesto toga, Trump je naglasio: „Veza između naših zemalja jedinstvena je, ona je neraskidiva. Bit ćemo zauvijek prijatelji.“ Iako su im politička uvjerenja inače vrlo udaljena, u četvrtak je atmosfera djelovala gotovo prijateljski, a inače tako nepredvidivi američki predsjednik bio je smiren.

Investicijski sporazum – i to kakav!

Uspjeh se može izraziti i brojkama: 250 milijardi funti investicija uskoro će prijeći Atlantik prema Velikoj Britaniji, objavili su Trump i Starmer na zajedničkoj konferenciji za tisak – od toga otprilike 170 milijardi eura od kompanija kao što su Google, Microsoft, Nvidia, Palantir i Boeing.

Starmer je to nazvao „najvećim investicijama te vrste u povijesti zemlje“. Prije svega u područjima umjetne inteligencije, kvantnog računalstva i nuklearne energije dvije zemlje žele sada još bliže surađivati. To je zapečaćeno svježe potpisanim partnerstvom u tehnologiji.

Kritičari, među njima i Nick Clegg, bivši političar i nekadašnji šef komunikacija u tehnološkom gigantu Meti, upozoravaju da Velika Britanija postaje preovisna o SAD-u i da bi trebala razvijati vlastitu tehnološku infrastrukturu: „Mi smo tehnološki gledano neka vrsta vazalne države“, rekao je Clegg. „Čim naše tehnološke kompanije počnu rasti ili razvijati ambicije, moraju ići u Kaliforniju, jer ovdje nemamo kapital za rast.“

Za Starmera je u četvrtak, međutim, bilo najvažnije to što će, prema njegovim riječima, partnerstvo otvoriti 7.600 novih radnih mjesta i donijeti gospodarski rast.

Razočarana bi, međutim, mogla biti industrija čelika. Planovi za ukidanje američkih carina na uvoz čelika zasad su stavljeni na led – iako se ta gospodarska grana već godinama bori s financijskim teškoćama.

Političke razlike u drugom planu

Čak i kod tema koje obično izazivaju više iskri, dvojica državnika kao da su se jednostavno složila da se – ne slažu.

Jednog je novinara zanimalo što američki predsjednik misli o tome što Velika Britanija uskoro namjerava priznati palestinsku državu. „Po tom pitanju ne slažem se s premijerom. To je zapravo jedna od rijetkih stvari oko kojih imamo različito mišljenje“, rekao je Trump mirno – a obojica su kimnula glavom.

Neobično jasne riječi američki je predsjednik uputio na pitanje novinara o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu: „Da, iznevjerio me je.“ To što je Trump u tom trenutku djelovao kao da se distancira od Putina, Starmer može upisati kao mali uspjeh. Ali kakvu konkretnu obvezu iz toga preuzimaju SAD i je li ova izjava više od puke trenutne ocjene – Trump istodobno nije želio precizirati.

Bez miješanja u unutarnju politiku

Trumpova intervencija u britansku unutarnju politiku od koje se strahovalo tijekom dvodnevnog državnog posjeta – nije se dogodila.

Britanci još dobro pamte njegova potpredsjednika J. D. Vancea, koji je prilikom posljednjeg posjeta Velikoj Britaniji izrazio zabrinutost za slobodu govora u zemlji – omiljeni adut u „kulturnim ratovima“ i desničarsko-populističke stranke Reform UK i njezina čelnika Nigela Faragea. Oni već mjesecima imaju najbolji rejting i stežu vladajuće laburiste.

Što će Britanci na kraju misliti o dvodnevnom spektaklu, možda će se vidjeti tek nakon što svi kolektivno odahnu. Ipak, pojedini u anketama priznaju da je, unatoč tomu što je američki predsjednik većini nepopularan, on geopolitički važan za Veliku Britaniju – i da je zato državni posjet bio donekle nužan.

Franciska Hopen (ARD)