Kineska nastojanja da smanji ovisnost o američkom dolaru kristalizirala su se tijekom globalne financijske krize 2008. – 2009. godine.

Uznemirena agresivnim tiskanjem novca od strane američkih Federalnih rezervi, koje je ugrozilo vrijednost 1,9 bilijuna dolara (1,65 bilijuna eura) strane imovine Pekinga, Narodna banka Kine (PBOC) pokrenula je u srpnju 2009. pilot program za „poravnanje" prekogranične trgovine u juanu ili renminbiju.

Pilot program je bio uvod u 16-godišnju kampanju, čiji je rezultat da se sada juan koristi za realiziranje 30% kineske globalne trgovine robom vrijednom 6,2 bilijuna dolara, rekao je zamjenik guvernera Kineske središnje banke, Zhu Hexin, na ekonomskom summitu u lipnju.

Ako se uračunaju sva prekogranična plaćanja - uključujući kupnju obveznica i strana ulaganja - udio juana raste na 53%, s time da je prvi put 2023. godine „preskočio" kinesku trgovinu u dolarima.

Juan je prošle godine nakratko prestigao i euro kao drugu najkorištenija valuta u globalnim trgovinskim transakcijama. A udio kineske valute u globalnim deviznim rezervama također je dosegao najvišu razinu ikada u drugom tromjesečju ove godine (2,4%), priopćio je u listopadu Međunarodni monetarni fond (MMF).

Globalna uloga juana jača, ali s ograničenjima

Dok su zemlje BRICS-a (tj. Globalnog juga) nedavno istraživale alternative dolaru, uključujući prijedloge za etabliranje zajedničke valute, Kina je zauzela pragmatičniji kurs, postupno gradeći ulogu juana u globalnoj trgovini, a istovremeno održavajući kontrolu nad valutnim transakcijama.

„Kina želi da se juan internacionalizira kao valuta za trgovinu - za realno gospodarstvo", rekao je za DW Miguel Otero-Iglesias, viši suradnik na Kraljevskom institutu Elcano u Madridu. „Manje je zainteresirana da juan postane financijska valuta."

Otero-Iglesias je dodao da bi, ako bi Peking dopustio da se juan koristi na globalnim financijskim tržištima za tokove kapitala, ulaganja i financijske instrumente, kao i za trgovinu, to smanjilo kontrolu Kineske komunističke partije nad domaćim kreditnim sustavom.

„Peking vjeruje da financije moraju biti rob, a ne gospodar realnog gospodarstva", dodao je.

Naslovi u medijima često prikazuju nedavni rast vrijednosti juana kao izravan izazov dominaciji dolara, koji je gotovo 80 godina bio globalna rezervna valuta i još uvijek se koristi u preko 58% međunarodnih transakcija i deviznih rezervi.

No, Dan Wang, direktor za Kinu u konzultantskoj tvrtki za političke rizike Eurasia Group, smatra da je stvarna situacija ipak nešto suzdržanija.

„Peking to nikada nije nazivao dedolarizacijom“, rekao je Wang za DW. „Točniji opis kineskih namjera je regionalizacija juana [prema globalnom Jugu]."

Tijekom protekle tri godine, Kina je iskoristila svoj golemi ekonomski utjecaj i geopolitičke posljedice rata u Ukrajini kako bi osigurala povoljne energetske i robne aranžmane – uključujući i velike popuste od strane Rusije - s rastućim udjelom te razmjene koji se obračunava u juanima.

„S vremenom, posebno kada Kina ima pregovaračku moć, mogla bi tražiti još veći omjer [trgovine u juanima]. To je ono što kineska državna poduzeća već rade sa stranim dobavljačima robe“, rekao je Wang.

Ključna uloga juana u financiranju duga

Drugi stup pekinških napora za poticanje korištenja juana je inozemno kreditiranje, koje „ugrađuje" kinesku valutu u dužničke strukture zemalja u razvoju.

Vanjska ulaganja kineskih banaka u juanima – to su krediti, depoziti i obveznice - učetverostručila su se na 480 milijardi dolara u pet godina, prema navodima Financial Timesa (FT), što znači da raste taj udio u kineskom kreditiranju „teškom" oko otprilike jedan bilijun dolara putem kineske inicijative "Pojas i put" (BRI).

S kamatnim stopama u juanima koje su 200-300 baznih bodova ispod razine dolara, poslovni dnevnik FT konstatirao je da su Kenija, Angola i Etiopija ove godine „pretvorile" svoje stare dolarske dugove u juane, dok Indonezija, Slovenija i Kazahstan sada izdaju obveznice u kineskoj valuti.

Osim trgovine i kreditiranja, Peking je izgradio treću liniju obrane: zasebnu financijsku arhitekturu koja može funkcionirati neovisno o sustavima kojima dominira dolar. U središtu je CIPS, kineski sustav prekograničnih međubankarskih plaćanja, koji nudi alternativu SWIFT-u za međunarodne transakcije.

U glavnim financijskim središtima poput Singapura, Londona i Frankfurta otvorena su klirinška središta za juane. PBOC također provodi pilot-projekt digitalnog juana, digitalne valute središnje banke (CBDC). S pristupom proširenim na više od 20 zemalja, digitalni juan trebao bi dodatno pojednostaviti prekogranična plaćanja i smanjiti ovisnost o zapadnim bankama.

„Ovo bi mogao biti još jedan kanal kojim Kina internacionalizira svoju valutu tako što će biti pionir u avangardi digitalnog suverenog novca“, rekao je Otero-Iglesias za DW.

Kina je također potpisala ugovore o zamjeni valuta s više od 50 zemalja. Ovi sporazumi omogućuju središnjim bankama da na zahtjev „prebace" svoje lokalne valute u juane, dajući tako zemljama poput Rusije i Irana ključnu zaštitu od američkih sankcija koje blokiraju pristup dolaru.

Peking će zadržati čvrstu kontrolu nad juanom

Za razliku od zapadnih valuta, juanom i dalje strogo upravlja Peking i ne može ga se slobodno mijenjati za druge valute bez nadzora vlade.

Kineski domaći kreditni sustav i dalje je uvelike pod upravom državnih banaka, a one su pod političkim nadzorom. Peking je oprezan jer smatra da bi dopuštanje neograničenog toka novca u i izvan zemlje moglo izložiti kinesku valutu špekulativnim napadima i drugim stranim utjecajima. Stoga potpuna konvertibilnost ostaje do daljnjega - isključena.

„Peking neće zauzeti liberalan pristup“, naglasio je Otero-Iglesias za DW. „Internacionalizacija juana slijedit će logiku zapovijedanja i kontrole Kineske komunističke partije.“

Ali bez potpune konvertibilnosti, juan vjerojatno neće moći postati dominantna financijska valuta koja se koristi za globalna ulaganja ili rezerve. Oprezna strategija Pekinga mogla bi tako ograničiti koliko daleko juan može (ot)ići.

Napori oko ekspanzije trgovine temeljene na juanima suočavaju se i s preprekama zbog samih kineskih ekonomskih neravnoteža. Domaća potražnja naime slabi, privatni potrošači i tvrtke troše manje, dijelom zbog pogoršanja stanja na tržištu nekretnina, odnosno kraha koji se dogodio.

Kineske tvornice proizvode više nego što je toj zemlji potrebno, pa se Peking mora više oslanjati na izvoz kako bi pokrenuo rast svog gospodarstva. Bez dosljedne strane potražnje, rezultat tarifnog rata američkog predsjednika Donalda Trumpa, mogao bi značiti da i zaustavljanje rasta volumena trgovine u juanima.

„Rast mora doći iz inozemstva“, rekao je Wang iz Eurasia Group. „To znači da globalna trgovina sada postaje još važnija za Kinu.“

A ako Kina zahtijeva da se više poslova realizira u vlastitoj valuti, trgovinski partneri moraju biti spremni to i prihvatiti, što će, prema navodima analitičara, zahtijevati veću dozu povjerenja, transparentne institucije i jače gospodarstvo.