Kada netko sluša arapski mora paziti je li izgovorena riječ „kitab“ (knjiga) ili „katib“ (pisac)? Obje imaju isti korijen  k-t-b, što je česta kombinacija u arapskom. Za razliku od njega, netko kome je njemački maternji jezik, mora paziti na strukturu rečenice. Postoje glagoli čiji se prefiks izgovara tek na kraju rečenice – i tek tada rečenice poprimaju značenje koje govornik želi prenijeti. 

Arapski i njemački se znatno razlikuju. Znanstvenici su si postavili pitanje da li te razlike ostavljaju trag i u mozgu govornika. Odgovor su potražili na lajpciškom Instutu Max Planck za kognitivnu znanost i neuroznanosti. Doktorantica i glavna autorica projekta Xuehu Wei je istraživala 47 Arapa i Nijemaca. Te osobe nisu bile odrastale dvojezično, pa imaju samo jedan maternji jezik. Svi su samo pomalo govorili engleski. 

Skeniranje mozga pokazuje razlike

Uz pomoć magnetne rezonantne tomografije (MTR), koja skenira mozak u visokoj rezoluciji i pokazuje veze nervnih vlakana, znanstvenici su ustanovili koje su regije mozga međusobno dobro povezane. „Rezultat nas je veoma iznenadio, jer smo mislili da je jezik univerzalan“, kaže znanstveni suradnik na neuropsihologiji Instituta i koautor istraživanja Alfred Anwander. „Mislili smo da su mjesto u mozgu gdje se jezik prerađuje i jačina povezanosti između moždanih regija nezavisni od toga koji je jezik u pitanju“.  

No ustanovilo se da su kod ljudi koji su govorili arapski kao maternji jezik lijeva i desna polovina mozga bile jače povezane. Isto tako su sljepoočni režnjevi bili jače povezani sa tjemenim. 

Središte za govor i značenje

Ti dijelovi mozga su nadležni za izgovor i značenje. Govornik arapskog mora se koncentrirati na izgovoreno i na značenje toga što je čuo. 

Kod osoba čiji je maternji jezik njemački, znanstvenici su otkrili snažnije veze u lijevoj moždanoj hemisferi koja je nadležna za gramatičku strukturu rečenice. Zato Nijemci mogu bez problema razumjeti i jako složene rečenice. „Naše istraživanje je donijelo nove spoznaje o tome kako se mozak prilagođuje kognitivnim zahtijevima – to znači da je naša strukturalna mreža jezika prožeta maternjim jezikom“, kaže Anwander. 

Istraživački tim naglašava da te razlike ne donose ni prednosti ni probleme: „Povezivanje je jednostavno drugačije, ni bolje ni gore“, kaže Anwander. 

Ove spoznaje bi, međutim, mogle pomoći pri liječenju posljedica moždanog udara, među kojima je narušavanje sposobnosti govora. Za ljude koji govore različitim jezicima mogu se razviti različite terapije ako se zna da je centar za obradu jezika drugačije konfiguriran. „Osim toga, bit će vrlo zanimljivo kada se istraživanje proširi na druge jezike“, kaže Anwender. U drugom istraživanju su na Institutu uspoređivali njemački, engleski i kineski. Još uvijek se čeka na rezultate. 

Nove metode učenja jezika 

Drugi korak aktuelnog istraživanja donijeti će analizu toga što se zbiva u mozgu kada osoba koja govore arapski kao maternji jezik uči njemački. Anwender smatra da će i to biti vrlo zanimljivo – ustanoviti  promjena mreže veza u mozgu prilikom učenja drugog jezika. To bi moglo olakšati učenje stranih jezika.

Ipak, znanstvenici smatraju da je za tako nešto potrebno još mnogo istraživanja i da se neće uskoro pojaviti skener mozga koji bi izračunao kako pojedina osoba može najbrže naučiti drugi jezik. Do tada će ljudi ipak morati učiti strane jezike kao i do sada.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu