Troškove plaća za radnike tada dijelom snose poduzetnici, a dijelom državni Zavod za zapošljavanje. Privredni stručnjaci upozoravaju, međutim, da ova metoda, dugoročno gledano i nije najbolje rješenje.

I pored 3,5 milijuna nezaposlenih, njemački Zavodi za zapošljavanje skoro da su i prazni. Da bi izbjegle gužvu i nepregledne redove pred vratima Agencija, odgovorni su uveli sistem dodjele termina za savjetovanje i posredovanje. Međutim, gdje nema posla, nema ni posredovanja. Da je broj otvorenih radnih mjesta u cijeloj zemlji svakim danom sve manji, potvrđuje i ovaj čovjek: “Pošaljem 50 prijava za posao, dobijem samo dva negativna odgovora, ostale firme mi ni ne odgovore.”

Radnici koriste krizu za usavršavanje…

I pored financijske krize koja nije zaobišla nijedno preduzeće, mnogi šefovi u Njemačkoj nerado daju otkaze. Vlada strah da nakon krize neće naći kvalitetnu radnu snagu. Radnike zadržavaju tako što im nude skraćeno radno vrijeme. A upravo je to i pravi barometar za mjerenje krize.

Broj mjesta sa skraćenim radnim vremenom je od ljeta prošle godine do ovog proljeća porastao na više od jednog milijuna. Söhnke Fock, šef Zavoda za zapošljavanje u Berlinu, poručuje: “Mi ljudima kažemo da ovaj period iskoriste za usavršavanje, za daljnju kvalifikaciju…“

.... a poduzetnici koriste - državu!

Skraćeno radno vrijeme je metoda kojim poduzetnici mogu premostiti i do dvije godine. Stručnjaci smatraju da bi produženje ovog roka moglo imati negativne posljedice za privredu u zemlji. Profesor Klaus Zimmermann sa Njemačkog privrednog instituta upozorava: “Skraćeno radno vrijeme čini nas manje sposobnim i konkurentnim na međunarodnom tržištu.”

Tijekom ovog perioda, radnici dio zarađene plate dobivaju od firme, dok im razliku isplaćuje Zavod za zapošljavanje. Država se svim silama trudi održati broj nezaposlenih ispod magične i psihološki važne granice od 5.000.000 ljudi bez posla.

Autorica: Selma Filipović

Odg. ur.: S. Matić