Što je dans zapravo moderan nacist?, Kako ga prepoznati? Kako se odijeva? i naposlijetku: Koje su floskule tipične za modernog ekstremnog desničara?

Odgovore na ove i još sedamdesetak drugih pitanja u svojoj upravo objavljenoj knjizi "Priručnik protiv nacista" daju novinari Holger Kulick i Toralf Staud. U njoj se u novinarski preciznom i komprimiranom stilu ne govori samo o vanjskim obilježjima, npr. brandovima koje neonacisti rado nose, nego prije svega kako prepoznati one koji se vanjštinom ne razlikuju od građana srednjostrujaških političkih uvjerenja.

Njemački kult krivnje

Jeste li recimo znali da desni skinheadsi nose bijele vezice za cipele, a lijevi crvene? Znate li da je britanska odjevna marka Lonsdale (zbog toga jer sadrži četiri slova iz kratice Hitlerove stranke NSDAP) još uvijek najraširenija odvjena marka kod desnih ekstremista? No to su samo odgovori na pitanja praktične prirode. "Priručnik protiv nacista" se više bavi skrivenim znakovima desnoradikalne propagande. U to prije svega spadaju neke političke izjave koje na prvi pogled ne zvuče ekstremno nego tek nakon podrobnije analize. U to spada i širenje teze o tzv. "kultu krivnje" koji po mišljenju desnih radikala vlada poslijeratnom Njemačkom. Po njemu se Njemačka u svom razvitku i boljitku uvijek ograničava "mazohističkim kultom" o holokaustu i zločinima nacionalsocijalista.

U tu kategoriju spada i floskula "dosta smo se nasllušali o Drugom svjetskom ratu" koja ide na ruku desno ekstremnim snagama čiji je i cilj potpuno udaljavanje svjedočenja i temetike zločina iz NS režima iz javnih rasprava. Oni koji se trude suprotno, često bivaju okarakterizirani kao "preodgojitelji" uz tvrdnju da je kritički odnos prema vlastitoj povijesti "neprirodan".

Jedan od daljnjih perfidnih pokušaja umanjivanja ili izjednačavanje krivnje sudionika Drugog svjetskog rata je i zlouporaba pojma holokaust koji se od sedamdesetih ustalio kao pojam za stradanje europskih židova u Drugom svjetskom ratu. Taj trend je dosegao vrhunac kada je zastupnik desno ekstremne Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD) Jürgen Gansel u saskom parlamentu savezničko bombardiranje Dresdena nazvao "bombarderskim holokaustom" umanjujući tako originalom pojmu prvobitno značenje.

Daljnje desno radikalne teorije, poput onih po kojima Židovi žele zavladati svijetom, pa do do one po kojoj se vanjka politika SAD-a nalazi u rukama Židova. Treba li spominjati i zavjere o 11. rujnu 2001. koje u desnoradikalnim krugovima nalaze velk broj pristaša. U tu grupu komunikacijskih perfidnosti spada i sintagma " upravljačka središta na istočnoj obali" pri čemu se polazi od teze da je New York sa svojom burzom u rukama Židova koji preko kapitala upravljaju svijetom. Neonacisti i moderni antisemiti i posljednju financijsku katastrofu vide isključivo kao "zaslugu" Židova koji se za razliku od "dobrog, stvarajućeg kapitalizma" to jest onog koji proizvodi robu povetio "gomilajućem kapitalizmu" to jest onom obliku kapitalizma koji ništa ne stvara nego mešetari, što se zapravo može prenijeti na cjelokupni bankarski sustav.

Treba li spominjati da je takvo ekonomsko razmišljanje svoj vrhunac doseglo tijekom tzv. Trećeg Reicha. Na taj način, upotrabom "skrivenih" pojmova i sintagmi, je modernim desnim teoretičarima moguće pisati cijele tekstove koji su po svojoj prirodi duboko antisemitski bez da ijednom upotrijebe pojam Židov, stoji u "Priručniku protiv neonacista".

Dežurni teoretičari zavjera

Lista pojmova kojom se neonacistički teoretičari služe kako bi izbjegli otvoreni sukob sa zakonom je dugačak. U političkom diskursu, posebice kad se radi o strancima u Njemačkoj, desnoekstremni teoretičari su posebice kreativni. Umjesto pojma "stranac" tak je uvriježena sintagma "onaj koji zloupotrebljava socijalni sustav" ili ironično "onaj koji obogaćuje našu kulturu". Na udaru nisu samo stranci nego i Nijemci kojima se suživot s pripadnicima drugih nacija i vjera ne čini noćnom morom. Njih se u pamfletima opisuje kao "multikulturne ekstremiste" ili "multikulturne preodgajatelje".

Tijekom predizborne kampanje NPD se služio i grafičkim trikovima. Tako se već iz daljine na njihovim plakatima moglo pročitati "Stranci van" što je zabranjena parola. Tek iz velike blizine je bilo vidljivo da je prije "Stranci van" nalazi i "kriminalni" čime je NPD reko što je htio ali bez pravnih posljedica.

Na kraju svojog priručnika autori navode niz preporuka kako npr. djeci, koja su primječljivija za takvu vrstu suptilne propagande objasniti što se iza toga krije. Ili što učiniti kada dugogodišnji prijatelj odjednom izjavi da će glasati za desne ekstremiste. Snaga ovog jedinstve knjige je u tomu što autori u niti jednom terenutku ne drže propovjedi niti se spuštaju na razinu vrijeđanja. Oni jednostavno neonaciste opisuju onakvima kakvi jesu i to je u svakom slučaju dovoljno.

Autor: N.Kreizer/Die Zeit

Odg. ur.: sma